Aleksandar Dragaš za Jutarnji list: Oni su najbolji hrvatski bend - 'lijepe i originalne skladbe'. Njihova dominacija u instrumentalnoj glazbi nešto je poput dominacije Ivice Kostelića u slalomu ili kombinaciji, a skladbe su im dojmljivije od skladbi surf-rock autoriteta. Zašto im onda i kod kuće ne želimo priznati ‘estetsku veličinu’?

 
Sisak kao sivi industrijski grad bez mora baš i nije mjesto za koje bi itko razuman očekivao da će iznjedriti vrunski surf-rock sastav, no čudni su putevi rock'n'rolla, pa se i to dogodilo kad su gitaristi osebujnog stila i diskofili istančanog ukusa Dalibor Pavičić i Dinko Tomljanović počeli svirati s vrlo mladom basisticom Ladom Furlan i bubnjarem Hrvojem Zaborcem.
 
Osnovani 1995., The Bambi Molesters - nakon audiokasete za neizbježnog Zdenka Franjića - pažnju kritike i underground-rock publike zaokupili su debi albumom “Dumb Loud Hallow Twang”, snimljenim za samo tri sata i produciranom od strane kalifornijskog surf-rock DJ-a Phila Dirta.
 
Svirali i na Novom Zelandu

 
“Dumb Loud Hallow Twang” objavio je i njemački indie-rock izdavač Kamikaze, nekoliko američkih radiopostaja, pa čak i BBC uvrštava The Bambi Molesters na svoje playliste, a priča se počinje ubrzavati potpisivanjem ugovora s Dancing Bearom za kojeg 1999. objavljuju album “Intensity!” te koncertom s R.E.M. u Kopru.
 
Vidno oduševljeni nastupom The Bambi Molestersa, članovi grupe R.E.M. prišli su zamoliti ih za zajedničko fotografiranje jer “u životu nisu nikada čuli tako dobar surf-rock bend”. 2001. godine The Bambi Molesters objavljuju antologijski treći album “Sonic Bullets - 13 From The Hip” na kojem su uz lidera The Walkaboutsa Chrisa Eckmana i kantautora Terryja Lee Halea ugostili i gitarista grupe R.E.M. Petera Bucka te njihovog pridruženog člana Scotta McCaugheyja.
 
Sviraju diljem Europe, pa čak i na Novom Zelandu, a R.E.M. ih pozivaju kao predgrupu na koncerte u Beč, Locarno i Wiesbaden. 2004. s Eckmanom osnivaju sastav The Strange i objavljuju album “Night Of Forgotten Films” u produkciji Phila Browna koji je kao tonski snimatelj radio na albumima Rolling Stonesa, Cohena, Small Facesa, Led Zeppelina, Roxy Musica, Boba Marleyja, Stevea Winwooda, Jeffa Becka, Faithlessa, Dido i drugih.
 
Ovih dana The Bambi Molesters napokon objavljuju novi album “As The Dark Wave Swells” u produkciji Chrisa Eckmana, lidera jednog od najbitnijih americana bendova The Walkabo-utsa i suradnika iz zajedničkog projekta The Strange.
 
Nije mala stvar kad vas iz tog istog oduševljenja R.E.M. pozovu da nastupite s njima na tri open-air koncerta u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, a glazba ti osvane u nizu filmova na potezu od Slovenije do Amerike i Brazila. Još koncem 90-ih pjesmu “Hawaii Joe” The Bambi Molestersa na ljetnu kompilaciju “Summer In The City” - uz skladbe Calexica, Dicka Dalea, Dub Syndicatea i Toastaresa - uvrstio je njemački Rolling Stone, a o albumu “Sonic Bullets” pisali su najugledniji britanski rock magazini Mojo i Uncut.
 
Isti album u svoj katalog - bez obzira što ne možemo govoriti o velikim nakladama - uvrstila je diskografska kuća Ace Records, specijalizirana za arhivske rock žanrove, a koja je posljednji put s nekim živućim bendom poslovala još dok su The Cramps bili mladi. Na proljeće “As The Dark Wave Swells” u Europi će objaviti Glitterhouse Records. Koncem 80-ih i ranih 90-ih Glitterhouse je bio ekspozitura grunge-rocka, Sub Popa i bendova poput Nirvane, Mudhoney i Soundgardena da bi u narednih desetak godina s Willard Grant Conspiracy, 16 Horsepower, Hazeldine, The Walkabouts i nizom drugih izvođača igrala istaknutu ulogu u promoviranju americane i alt-countryja na europskom tlu.
 
Ništa čudno jer The Bambi Molesters danas jesu ponajbolji svjetski instrumentalistički rock bend čije su skladbe dojmljivije od skladbi surf-rock autoriteta Man Or Astro Man, kraljeva americane Calexica ili post-rock ikona poput Mogwai i Tortoise. Možda usporedba nije najsretnija, ali dominacija The Bambi Molestersa u instrumentalnoj rock glazbi nije bitno drukčija od dominacije Ivice Kostelića u slalomu ili kombinaciji.