Britanski bend »These New Puritans« u Tvornici predstavio album »Hidden«. Puritanci su odlično posložili semplove i žive instrumente, pa ni zahtjevno prenošenje zamršenog studijskog materijala nije se pokazalo preteškom preprekom za četveročlani bend.

Koncert skupine »These New Puritans«, održan u subotu u Tvornici kulture, pokazao je da su sve hvale koje je kritika sasula na račun mladog benda u potpunosti opravdane. Iako britanski tisak ima gadnu naviku konstantog traženja »iduće velike stvari«, mora im se priznati da bi to u slučaju »puritanaca« moglo biti i istinito. »Sudar dancehalla i američkog minimalista Steve Reicha« – kako je frontmen Jack Barnett opisao zvuk albuma Hidden – nije se činio obećavajućim za žive nastupe usprkos impresivnom zvuku studijskog materijala. No, jednosatni konceptualni nastup otklonio je sve moguće predrasude. Puritanci su odlično posložili semplove i žive instrumente, pa ni zahtjevno prenošenje zamršenog studijskog materijala – kompletna puhačka sekcija, taiko bubnjevi, zbor ili zveket sablji – nije se pokazalo preteškom preprekom za četveročlani bend.

Da puritanci znaju vješto povezati spone između post-rock tradicije, elektronske i avangardne glazbe vidjelo se nakon impresivnog uvoda s »We Want War« i »Three Thousand«. Sam nastup bazirao se isključivo na njihovom aktualnom albumu, kojem su priododali tek jednu pjesmu s prvijenca, »Swords of Truth«, tako da su se na bini zadržali manje od sat vremena i vratili se kratko na »bis« na kojem su očekivano izveli najveći hit »Elvis«. Ipak, kratak nastup ne može im se uzeti za ozbiljan prigovor, pogotovo ako to shvatimo kao dio koncepta i otvorenog koketiranja s avangardom koja u pop-kulturi ionako ne funkcionira u predugim formama. Jasno, takav pristup glazbi nužno je imao i posljedice po masovnost posjete. Iako će se gostovanje »These New Puritansa« nedvojbeno uvrstiti među značajnije ovosezonske klupske koncerte, u Tvornici se okupilo svega tristotnjak znatiželjnika, mahom ljudi iz medija i samih glazbenika. Srećom, radi se o mladom bendu koji ima vremena da od »eltitističkog kruga« dopre i do šire publike, kao, primjerice, Massive Attack u 90-ima.

Izvor: novilist.hr