Talijanska drama s novom uspješnicom „SOMEWHERE CITY“ gostuje u Puli, Kopru, Umagu i Pazinu
Posljednja ovosezonska premijerna predstava Talijanske drame o čudnovatim stanovnicima letećega grada „Somewhere cityja“ sada će imati priliku vidjeti i publika u Puli (u subotu, 15. svibnja u INK-u Gradsko kazalištu Pula u 20 sati), Kopru (u ponedjeljak, 17. svibnja u Gledališču Koper u 20 sati), Umagu ( u srijedu, 19. svibnja u 20 sati i u četvrtak 20. svibnja u 12 sati u Cinema Teatro/Kino Kazalište) i Pazinu ( u subotu, 22. svibnja u Spomen domu u 20 sati).
Izvedbe predstave pratit će titlovi na hrvatskom jeziku. Priča o „Somewhere cityju“ prema riječima redateljice Paole Galassi je jednostavna. „Riječ je o putovanju Talisse, mlade djevojke podrijetlom Lenape (Indijanci) koja živi u New Yorku sa sestrom i žarko želi putovati po svijetu u potrazi za svojom braćom Lenape koja su raspršeni po drugim krajevima Zemlje. Posve suprotno onome što traži, Talisse susreće Sivu Masu, zao lik koji predstavlja sve ljudske zablude, a kao krunu svoje izopačenosti želi je oženiti. Srećom Talissei u pomoć priskoče nevjerojatni žitelji Somewhere Cityja koji svojim neobičnim i smiješnim postupcima uspiju osloboditi se Sive Mase i omogućiti sretan susret sve braće Lenape“.
Ovu prekrasnu priču na pozornici oživljuju sjajni glumci Talijanske drame i njihovi gosti: Giorgio Amodeo, Elena Brumini, Rosanna Bubola, Alida Delcaro, Vladimir Ježić, Marko Kalc, Bruno Nacinovich, Elvia Nacinovich, Giuseppe Nicodemo, Toni Plešić, Sabina Salamon i Lucio Slama. „Zgodno mi je pomisliti da Somewhere City nije samo bajka za djecu nego i ulazna vrata u svijet mašte za odrasle. Za nas koji smo radili predstavu bilo je tako: užitak povratka djetinjstvu, a željela bih da to bude i za publiku.
Što se mene tiče, ne znam je li ovo kazalište, srdačnost osoba, more, proljeće… ali na putu sam da povjerujem da Somewhere City postoji“, zaključuje redateljica Paola Galassi.
Autorsku ekipu, uz redateljicu Paolu Galassi koja potpisuje i izbor glazbe zajedno s Massimom Pagnonijem, čine i scenografi Marcello Jazzetti i Goran Lelas koji je ujedno i kostimograf dok Marcello Jazzetti potpisuje i oblikovanje svjetla. Videprojekcije osmislila je Manuela Paladin Šabanović a pjesmu za kraj napisao je Rocco Tanica. Koreografkinja je Elena Brumini.
