U zemlji u kojoj caruju glazbeni klanovi, diskoteke i klubovi u kojima trešti pop, turbo folk, a i techno kojeg doduše, sve manje ima, na žalost nekih bivših generacija, postoji i ona ˝tamna˝ strana. Taj "Mr. Hyde" hrvatske glazbene scene. Što znate o njima?

Nije riječ o nikakvim kriminalnim individuama, već o jednoj sceni nepravedno zapostavljenoj od strane većine medija.
Termini kao sto su ˝UNDERGROUND˝ i ˝MAINSTREAM˝ ljudima koji čine tu scenu ne znače baš puno, baš zbog te medijske ignoracije.
Hrvatska, kao mala zemlja, ima velik sloj ljudi koji osjećaju glazbu samo ih treba trgnuti iz sna, a uz metal, punk, rock, u godinama koje su dolazile nakon rata, stvorila se, paralelno sa svjetskom ekspanzijom, i grunge/stoner scena.
Danas su bendovi tih glazbenih izričaja, zbog velike ekspanzije prije navedenih stilova koji drmaju u našem malom kutku svijeta, prisiljeni pokazivati svoj talent po inozemstvu, jer unatoč velikom broju slušatelja koji pasivno prati zbivanja, dolaze nove generacije koje još nisu svjesne stanja na sceni, traže ispušni ventil, taj bunt kroz glazbu, a mediji također ne pomažu puno, na žalost.
 
Ali, krenimo od početka.
Malo starijoj generaciji rock/metal slušatelja ime Vedran Župarić biti će najpoznatije po grupi Headbanger, koja je žarila 90-ih i kvalitetom su mogli parirati sa inozemnim kolegama. Ali, nakon raspada Headbanger-a, u Hrvatskoj je, ne znajući da time ulazi u underground anale, oformio grupu Super Booster i kamen se počeo nezaustavljivo kotrljati.
Vedran je postao Nitro Booster, zvuk je podsjećao na hard rock/psihodeliju 70-ih, a scenski nastupi često neshvaćeni, upravo zbog Nitrovih energičnih performansa, kojima je htio prenijeti pozitivnu energiju na ljude ispred bine. Direktan utjecaj Black Sabbath-a, Kyuss-a i sličnih virtuoza, pokazao se kao pun pogodak. Super booster su postali ikone hrvatskog stoner rocka, i dokaz tomu su izjave velikog broja domaćih bendova sličnog stila da je u našoj zemlji sve počelo od njih, što se te vrste glazbe tiče. A da sve sjedne na svoje mjesto, ranih godina novog milenija, u zagrebačkoj ˝Močvari˝ je održan prvi stoner party, na kojem su svirali upravo Super booster i Bastinado.  Tada se već vidjelo da se nešto događa u glavama mladih ljudi, da nisu svi pali pod utjecaj pompdnog.
 
Nasreću, stoner, i pridruženi mu stil grunge, rastu u nas, mada potonji u svijetu već neko vrijeme postoji u varijanti post-grunge.
Domaće snage se , ipak, drže tradicije, i od zvuka Alice In Chains-Soundgarden-Nirvana-Pearl Jam ne odstupaju puno. Što se stoner grupa tiče, čak ubacuju i metal elemente, poput zagrebačkog Good day to die, koji su nedavno izdali debi album u izdanju Dallas Recordsa, postavši tako prvi domaći stoner/metal bend sa izdanim albumom. Opće poznati kao atraktivan, bučan, i veoma kvalitetan bend, Good Day To Die su postali nova nada na sceni, uz nezaobilazne zagrebačke Stonebride, inače jedan od najkvalitetnijih stoner/sludge bendova na ovim prostorima koji svoj talent veoma često pokazuju u inozemstvu, nepravedno zapostavljeni od strane domaće publike.
Ne smijemo zaboraviti ni Bastinado, također zagrebački bend, koji je pulska publika, uz spomenute Good Day To Die, vidjela uživo u Uljaniku. Među novim nadama, treba spomenuti i Ruiz, bend koji se sastoji tri vesela glazbenika (op.a. pobjednici Young guns tour-a), dvojice iz Zagreba i jednog iz Rovinja, koji su pokazali da sa svoji specifičnim viđenjem stoner-rocka mogu daleko dogurati, što i dokazuje njihov debi album ˝Erupt˝ u izdanju Sonic Doom Records-a.
Nadalje, mješanje stonera i grungea nam dolazi u vidu zagrebačkog benda Cojones, koji neodoljivo podsjećaju na američke veterane Clutch. Svoju kvalitetu već su imali prilike pokazati po europskim klubovima, na turneji sa austrijskim bendom Cyruss, ali i domaćoj publici, u pulskoj Mimozi.
Uz standardne instrumente, Cojones posegnu i za frulicom, pa neke pjesme dobij sasvim neočekivanu dimenziju.
 
Paralelno sa stonerima, grungeri ne spavaju, pa stoga valja spomenuti dva zagrebačka benda, Killed A Fox i noviji Pangea, te zabočki Mahatma.
Potonje bi u pojedinim momentima slobodno mogli zamijeniti sa Alice in chains (poslušati demo ˝Motorpeople˝), a ni ostala dva benda ne zaostaju, a ipak im ne manjka originalnosti, što je i nagrađeno snimanjima albuma.
 
Da ni Pula ne zaostaje u svemu tome, dokazuje i grupa Keystone, stilski dosta bliski funk zvuku, koliko i grungeu, ponajviše zbog odličnog basiste Cruza, zatim velikana pulske scene Manekene, koji svakim svojim nastupom dokazuju koliko je kvaliteta moguća.
Tu su i Flu, jedan od novijih projekata renomiranih pulskih glazbenika, sa energičnim vokalom Debcem, koji je i najzaslužniji za grunge scenu u Puli! Naravno, javljaju se i mlade snage koje pokušavaju osvježiti tu našu istarsku scenu, kao što su lovrečko-rovinjski Cowmonkeys, tako da toj vrsti glazbe nikako nije suđeno da zamre. Spomenut ćemo još i nadolazeće nade, Umor, Moraines, She loves pablo, Apples Of Trees, Bone Lepper Dry, Amygdal, Vacuum, pa obratite pažnju na njih.
Ima još podosta bendova, ali trebalo bi jako puno mjesta za sve, pa stoga, ako vas sve ovo prije napisano zainteresiralo, Myspace je tu.
 
Jedino pitanje koje se postavlja za kraj je: kako to da bendovi postoje, sviraju po inozemstvu, snimaju albume, a domaće tržište (iznimka su Good day to die) i dalje ignorira da stoner i grunge žive punim plućima?
 
Sve su to, neupitno, mladi i ambiciozni ljudi koji, pod pritiskom svakojakih problema, svoj talent pokazuju na inozemnim binama. Dok se to ne popravi, ostaje nam Internet i slučajni nailazak na dobre mlade bendove, sistemom ˝… čuo sam nešto o…˝. 
A do tada, kamen se i dalje kotrlja.
 
Darko Rajić