Svako blagdansko vrijeme, odnosno postnovogodišnje depresivno razdoblje, osim prežderavanjem, obilježeno je i svađanjima, prekidima ili jednostavno potrebom za preispitivanjem i rekapitulacijom dosad postignutog, kako u životu, tako i u ljubavnom odnosu. Rečeno je i da veze započete u ovom razdoblju ne izdrže čak ni do proljeća. Šta reć? Koju posluku porati?

Mala uvertira u kompleksnu temu i pojam bivših ljubavi. Za neke prekid donosi olakšanje, priliku za svjež početak bez osvrtanja, sa mišlju ''da je vrijedilo, još bi trajalo''. No, za druge prekid često vuče za sobom delikatne situacije, nelagode i zbivanja prožeta dubokim emocijama, duševnim previranjima i višemjesečnim pijančevanjem. Bujice neriješenih pitanja, životnih dilema, emo pjesama i besmislenih vrćenja filmova unatrag. Trebaju li bivši ostati u recycle binu ili im valja pružiti drugu šansu? Da li je uopće moguće ostati u korektnim, pa i frendovskim odnosima nakon ljubavnog brodoloma?  

Većina nas barem je jednom razmišljala o mogućnosti povratka bivšoj ljubavi. To nam se obično događa kada smo usamljeni, razočarani ili depresivni, kada nakon x promašenih slučajeva počinjemo gubiti vjeru u ljubav (ili sebe), kada nismo do kraja raščistili nesuglasice iz propale veze ili kada iz puke sebičnosti ne možemo vidjeti bivšeg partnera sretno zaljubljenog. Obično se bojimo nastaviti dalje, otvoriti srce nekom novom, nepoznatom biću i ući u neistraženo minsko polje plašeći se opetovanog ljubavnog kraha, neuspjeha i patnje, pa se zaželimo već poznatog, sigurnog utočišta i oživljavanja uspomena, nadajući se hepi endu. Onda se tu upetljaju i starci, koji i dalje potajno (čitaj napadno) žele tog ''frajera za zeta'' i doživljaj biva na vrhuncu.

No s vremenom i iskustvom shvatiš kako je cijeli taj proces dio odrastanja i sazrijevanja, i kako se ne kaže đabe da se ''pokvareni kolač ne probava dvaput'' ili da ''ne valja čitati knjigu kojoj već znaš kraj''. Bivši bi po svim pravilima i zakonima logike trebali ostati tamo gdje im je i mjesto – u bivšim danima. Bez reprize. Bez replaya. I iako je sigurno lakše i bezbolnije potonuti u već poznate vode, trebali bismo se sjetiti svih onih razloga koji su presudili i doveli do burnog epiloga, zbog kojih su se zapostavljali frendovi, obaveze i svakodnevica, zbog kojih se počeo gubiti razum i potiskivati osobnost i karakterno napredovanje.

Rijetki su slučajevi da parovi ostaju frendići, iako i tada nije ziher da barem jedna strana ne osjeća još neki vrag ili bar seksualnu nabijenost, iz nekih se propalih veza čak izrodi spika ''frendovi s povlasticama'', ali to je najčešće samo izlika za odgađanje rastanka. Inače, kada se i ostaje u fer odnosima, druženja su svedena na minimum iz jednostavnog razloga - nepotrebna su navlačenja i spominjanja prošlosti, a kamoli budućnosti s drugima.

Ipak, u riznici bivših uvijek će se naći onaj netko tko će iskakati od ostalih. Osoba koja ti je prva u nečemu, koja je ostavila najviše traga u tvom životu, koja ti je pomogla da sazriješ ili s kojom dijeliš najviše uspomena. Ona osoba kojoj ćeš se obradovati kada ju sretneš kišne nedjelje u prolazu, ali i zbog koje ćeš shvatiti da stara poglavlja služe isključivo za učenje na greškama, a nova tek treba istražiti sa smiješkom i pozitivom.

Bez brige i panike...jednog dana će netko spešl ući u tvoj život. Netko zbog koga ćeš skužit zašto do sada ni sa kim nije uspjelo. Kako kaže genijalna Meryl Streep u jednom filmu – ''Sometimes you love, and you learn, and you...move on.And that's okay''.