Od pamtivijeka se postavlja pitanje postoje li muško-ženska prijateljstva ili je to samo mit, kao što su jednorozi ili biseksualizam. Za neke je ono nemoguće, neostvarivo, nezamislivo ili jednostavno neizvedivo. Za druge – nepresušan izvor smijeha, opuštenosti, životnog znanja i zagarantirane zabave.

Biti jedina ženska osoba u testosteronima nabijenoj ekipi nije uvijek špica. Ponekad bi se htjela pojadati frendicama oko onih dana, loše šminke, preskupih štikli, nabačene kile ili nekih drugih krucijalnih ženskih tema, a da zauzvrat ne dobiješ pogled ili ignor. Ima dana i kada te pukne fjaka i želiš cmoljiti cijeli dan, prekrivena jastukom i kilom sladoleda ili čokolade, ili pak provesti sate i sate obilazeći šoping centre. To sve stoji i normalno je za psihofizičko pročišćavanje. No, što ako si jedna od onih cura kojima je to bljuv, besmisleno, ili koja svoje probleme rješava na druge načine (ne alkoholom)? Primjerice, chillanjem u muškom društvu?

Ostavljajući postrani netrepeljivosti i ogromne razlike u mentalitetima među spolovima, ipak nije često, a nekome ni razumljivo, da cura za naj frendove i uber party ekipu ima hrpu dečkiju s kojima se kuži i kojima se povjerava, žali i sa kojima kuje planove. Dečkima obično nije svejedno uvaliti curu u svoje podneblje i ne susprezati se oko iznošenja škakljivih tema, no kada se to dogodi, cura najčešće postane ''jedna od njih'', što povlači za sobom brutala beneficije, ali i poneku manu.

Cura u muškom društvu vjerojatno je osoba koja zna nasmijati, te svojim humorom ponekad i šokirati, kojoj nije bed pojaviti se pred njima mamurna ili bez šminke, ona koja ne pazi na kalorije i ne mari za tračeve, koja se neće smijati ako priznaju da im fali bivša ili kako bi trebali posjetiti baku, ali i ona koja će bez frke uskočiti u ulogu wingmana ili ukazati na ''bitch alert'' s namjerom da urazumi i  vrati razuzdani čopor na pravi put.

Posrami ih u nogiću ili ispijanju pive, rula s njima na densfloru i javlja se na mob u 4 ujutro kako bi slušala dubokoumna razmišljanja u pijanom stanju. Dečki prema takvoj curi imaju veći rispekt i razinu povjerenja, vjerovali ili ne, supportaju ju u ''onim danima'' i ne susprežu se u baš nikakvim raspravama o seksu, besparici ili frci sa starcima. Uvijek ćeš biti opskrbljena free cugom i zaštitom od neželjenih momaka kada je nužno, ali i objektivnim mišljenjem o funkcioniranju muškog mozga.

No, bez brige, i oni imaju ''svoje dane u mjesecu'', i njima se dogodi da provedu cijeli dan nabijeni svakojakim emocijama, nije uvijek riječ o sportu, čak i rijeđe nego što mislimo. Puno su jednostavnija, opuštenija i nabrijanija ekipa s kojom ne može biti monotono. Ako im pukne da jednog kišnog utorka prođu stotinjak kilometara samo kako bi se ispartijali, oni će to bez beda i izrealizirati. Bez planiranja. Bez priprema.

Ako naume otfurati trebu u kazalište, rezervirat će kartu i skockat se za tu prigodu, bez nekog specijalnog srama ili ustručavanja. I u tome je cijela čar. S druge strane, postoje i negativni faktori koji, iako zanemarivi, uključuju činjenicu kako nekad u njima jednostavno nećeš pronaći udobno rame za ispovjedanje ekstremno ženskim tema, a i rijetko tko od momaka će ti se približiti dok si u testosteronskom čoporu, što nije uvijek loše, ali nakon nekog vremena postane neugodno i depresivno.

Kada si ''one of the boys'' imaš prilike upoznati i njihovu ranjivu stranu, nježne izljeve, pa čak i mudre i zrele životne odluke, iako su to uglavnom rijetki, spešl trenuci. Pa, curke, ako ste se ikad zapitale kakva je sfera u muškom društvu...ma nisu oni tako loši kao što smo mislile. P.S. koliko god kul bili...ne, oni ipak ne multitaskaju kao mi žene. :)

(napisala Dunja Zoričić)