Nova godina je tek iza nas. Najluđi provodi, sarma i vatromet su prošli i ljudi pomalo upadaju u uobičajenu siječanjsku depresiju. S druge strane, nakon radnog tjedna potreban je odmor i opuštanje, a izlazak u grad je standardni lijek za svakodnevne stresove.

Kako se ekipa zabavlja i opušta, provjerio sam ovaj vikend u dva totalno različita mjesta – u petak u Discordiji, alternativnom i urbanom klubu, a u subotu u Cameleonu, klubu u kojem se vrte narodnjaci. Ekipa sada ima upitnik iznad glave: "Je li mogao odabrati različitija mjesta?" Vjerojatno nisam. Zabava je zabava, ljudi. Čemu upitnici?

DISCORDIA

Kada sam voditelja kluba Nebojšu pitao da mi kaže što određuje Discordiju, rekao mi je da je klub alternativan. Ne u smislu da dovodi poljske anarho-elektro-trash ženske bedove za koje je u Gdanjsku čulo pet ljudi, nego u smislu da je program zamišljen kao alternativa onome što se u gradu može čuti, a to su uglavnom house i narodnjaci, čast iznimkama.

Program nije određen žanrom, tako da ima i reggae slušaonica, i funk večeri sa Smeđim Šećerom i elektronike. Cilj je zastupiti što više žanrova i što više izvođača, od manje poznatih do onih malo više poznatih, kao i privući što različitiju publiku i ponuditi za svakoga nešto. Posebnost kluba je to što je tokom dana i radnog tjedna lounge bar. Ekipa dolazi popiti čaj i listati neke od brojnih novina i časopisa koje Discordia nudi svojim gostima. Vikendom navečer je druga priča: nema chillanja, sve je podređeno izlasku i zabavi.

Petak je dan za metak

Svi koji izlaze u Discordiju znaju za Mile Hunda. Mile svaki zadnji petak u mjesecu ima svoj show program pod imenom Mile voli disko, koji već postaje i brand jer ekipa fura majice, bedževe i naljepnice s imenom programa. No, Mile ima još jedan angažman: Mishu Mitsubishu večeri kada uz njega nastupaju gostujući DJ-i. Upravo to je bilo na redu ovaj petak, mada ovaj put nije bilo gostujućeg DJ-a. Ovaj put je vrtio indie dance/nu disco/house, znači elektroniku s manje komercijalnim prizvukom nego ona koja se može čuti drugdje po gradu. Ekipi je očito leglo.

Tako je Nina (26) rekla da joj je super, kao uostalom i svaki put u Discordiji. Nju izbor glazbe i žanrova ne zanima toliko, više voli Discordiju zbog atmosfere i dobrog društva. Uvijek se dobro zabavi jer je Discordija najbolji klub. Mišo i Ida, mlađahne hipsterice (sorry cure, ne mislim ništa uvredljivo!) očito su bile u jako dobrom raspoloženju. Jednostavno obožavaju Mile Hunda jer je, kako kažu kratko i jasno: "Strava!" Drago (29), flegma tip u kožnjaku kaže da ne izlazi često, ali kada izađe, najčešće dođe upravo u Discordiju jer mu najviše paše izbor glazbe, pa tako i večerašnji Miletov mix.

Čini se da Mile dobro pogađa jer nije bilo jedne osobe u klubu koja bar na trenutak nije prodrmala kukove. Od totalno alternativnih tipova s čudnim pirsevima na još čudnijim djelovima lica, preko sređenih studenata i starije ekipe koja je došla na pivo – svi su barem u jednom trenutku plesali. Bilo je svega, od skakanja i vrištanja do plesanja robota. Dečki, nisam vas pitao imena, ali bili ste odlični roboti. Moram priznati, i mene je razmrdao.

Da nisam bio na zadatku, vjerojatno bih se i ja bacio na podij. No, kako uvijek postoji neki "ali", tako postoji i ovdje. U cijelom je klubu bilo više praznog prostora nego ljudi. Atmosfera je bila odlična i ekipa se nije suzdržavala, no jednostavno je bilo malo ljudi. Ne znam je li za to kriva poslijeblagdanska depresija ili recesija, pa ljudi štede za subotu, ali šteta je ovakve atmosfere i ugođaja.

U Discordiji kažu da je Mile voli disko uvijek posjećeniji od Mishu Mitsubishu večeri, no nekako se ne mogu oteti dojmu da ovog petka metka nije bilo. Koliko god glazba i ugođaj bili dobri, svi vole izaći da budu među ljudima, da osjete energiju i uzbuđenje. Kada je klub poluprazan, to postaje malo teže. Znam, to nije do kluba. Discordiji nije ništa zamjereno, no nekako osjećam da je dobar petak mogao biti još mnogo bolji.

Reggae night u subotu

Brother Culture, britanski reggae MC, posjetio je Discordiju u subotu 21.01. Rastafarijanske poruke mira, ljubavi i jedinstva ugodne su svačijem uhu, a ritam reggae glazbe jednostavno zove na gibanje.

Legendarni MC ima fenomenalan kontakt s publikom, kao i uglavnom svi reggae umjetnici. U kratkim trenucima predaha silazio bi među publiku, pričao i fotografirao se s njom. Čak se i usred izvođenja stvari nekoliko puta spustio među rulju i s mikrofonom u ruci zagrljen s ekipom pjevao iz sveg glasa. Energija, žar, strast, emocija... Brat ima sve to. I to se osjeti u njegovoj glazbi. Publika je doslovce divljala. Sređene cure u štiklama, bijeli raste crvenih očiju, par zalutalih metalaca i nekoliko stalnih posjetitelja Discordije svi su do jednog plesali i dizali ruke u zrak.

Vidjelo se da Brother ima iskustva preko 30 godina, što je čak istaknuo anegdotom. U jednom trenutku rekao je publici da svi mlađi od 30 dignu ruke u zrak. Kada je većina kluba to učinila, hladnokrvno je rekao: "Ja radim ovo još od prije nego što ste se svi vi rodili." Nepotrebno je reći da je nakon ovacija publika opet podivljala.

Moram spomenuti i podršku Balkan's Hi Fi kolektiva za gramofonima. Uz birani asortiman rootsa, duba, pa i nešto sve popularnijeg dubstepa, dobar povod za ples nije izostao. Vidi se da momci znaju što rade. Selekta je iza gramofona cijelo vrijeme dizao publiku i diktirao tempo plesa, istovremeno dajući živahnom MC-iju baš one ritmove koje je trebao da još više digne atmosferu.

Kad se sve zbroji i oduzme, Kolektiv i Brother čine dobar tandem. Moram priznati da već neko vrijeme nisam bio na nastupu koji je ovako dobro odrađen. Trajao je satima bez opadanja kvalitete, publika je cijelo vrijeme plesala i bila aktivna, a atmosfera je bila predobra. Ekipa koja ni ne sluša reggae zabavila se kao i ona koja fura taj đir. Discordija je u jednom trenutku bila pretjesna za sve te ljude koji su samo ulazili i htjeli kušati dio irie atmosfere.

Brother Culture bio je u Rijeci tek drugi put, no već je prihvaćen i udomaćen. Jedno je sigurno; ako bude dolazio treći put, svi znaju da će reggae žurka biti vrhunska. Do viđenja Brate Kulturo i navrati brzo.

CAMELEON

 Brane, jedan od voditelja u Cameleonu bio je kratak i jasan kada je riječ o klubu, programu, atmosferi itd. Njegov odgovor na sve to bio je: "Ovo su narodnjaci!" Iako je klub otvoren u prosincu 2008., stvorio je ime za sebe i reputaciju pravog noćnog kluba, budući da radi od 22 do 06. Zaustavite bilo koga mlađeg od 30 na Korzu i pitajte ga o Cameleonu. Svatko će znati što je i gdje je. Ne mislite da lažem, osobno sam provjerio.

Sam klub izgleda vrlo moderno i fancy, od dugačkog ravnog šanka do ogromnog podija za ples. Iako je naglasak na narodnjacima, klub nastoji privući širu publiku, i to finiju tako da se često može čuti i house komercijala, ali i Dinu Dvornika između ostalog. Fino uređenje i besplatna garderoba svakako su dodatni plusevi.

Subotom svi završe u Cameleon

 Subotom doslovno svi završe u Cameleonu.  Klub otvara svoja vrata u 22, a špica počinje tek iza 2, u vrijeme kada se na drugim mjestima atmosfera počinje spuštati i ljudi odlaziti. Javna je tajna da je na narodnjacima najbolja zabava. Tko kaže drugačije, ili ne zna o čemu priča ili je zavidan. Cure su sređene i zgodne, ekipu nije sram zaplesati i dizati ruke u zrak, nema ukipljenih likova ni dosađivanja.

To prepoznaju i posjetitelji, tako da Marko (20) kaže da voli dolaziti u Cameleon jer su tu – narodnjaci. Dolazi svaki vikend i uvijek se odlično zabavi. Marijan (23) ima drugu priču. Rođen je u Rijeci, ali živi u Berlinu. U odnosu na klubove vani, Cameleon je dosta manji, ali je najbolje što Rijeka može ponuditi. Zabava je dobra, atmosfera je dobra, ali ima par zamjerki. Kaže da su ljudi na Balkanu zavidni i da mu smeta što ga se prosuđuje na temelju toga koliko novaca ima i kakvu odjeću nosi, što je osjetio od ekipe u Cameleonu. Ok, možda je čovjek to doživio, ali to je stvar ljudi, a ne kluba.

Maja (20) dolazi svakog vikenda i to nikad prije 3.30. Kaže da se svi koji izlaze kad tad sretnu u Cameleonu. Dok je drugdje mrtvo, ovdje je uvijek živo, uvijek ima ljudi, uvijek se zabavlja i pleše. Istina je da stvarno svakakva ekipa završi u Cameleonu kada više nema gdje, čak i oni koji su pred narodom žestoko protiv narodnjaka. Tako da me uopće nije iznenadilo vidjeti skejtera koji pjeva poznatu cajku iz sveg glasa, kao ni cure koje bih prije smjestio u nekakav alternativni klub kako tresu kukove. Ipak, ima ekipe koja se stvarno postavlja s visoka. Ima tu i odmjeravanja i uspoređivanja i bahatosti, ali srećom, takvi su ipak u manjini.

Jedan veliki minus kojeg bih izdvojio je, vjerovali ili ne, curama na sramežljivosti. Drage moje cure, mlade ste, zgodne i lijepo sređene. Zašto ste tako sramežljive kada treba reći par riječi za Izlasci.net? Čovjek bi očekivao samouvjerenost, a ne ovo. Bilo kako bilo, u Cameleonu je u subotu bio lom. Ne čaša, naravno. Nisam mogao vjerovati da ekipa u 5 ujutro i dalje drma i pjeva kao da je noć tek počela. Mora da ima nešto u tom Cameleonu čim je toliko popularan i uspijeva zabaviti ljude do jutra. Preporuka svakome tko još nije bio u Cameleonu – neka ode čim prije. Možda se ugodno iznenadi.

Do idućeg vikenda, neke druge riječke noćne priče...