Dugoočekivani nastup nakon pet i više godina pauze ispunio je sva očekivanja. Očito po sezoni imamo priliku prisustvovati barem jednom grandioznom nastupu hrvatskih izvođača. Ako je ljeto obilježila Jelena Rozga, jesen i zimu će svakako veliki povratak Parnog Valjka. Iskreno, imala sam dojam da se nije ni maknuo sa scene, konstantno prisutan u medijima svih vrsta. To sigurno nije zamjerka, samo odlika kvalitete koja se ne gasi s mirovanjem benda.

Ljudi su ti koji su sinoć to i dokazali. Svih vrsta i svih profila, starih i mladih, djece i roditelja, alternativaca i šminkera moglo se jučer vidjeti na jednom mjestu kako zajedno u glas pjevaju na svaku, ali baš na svaku pjesmu zajedno s Akijem i ekipom. Bilo je tu suza radosnica, nježnih zagrljaja, uživanja zatvorenih očiju, šaptanja na uho dragim osobama, sve vođeno odličnim Parnim Valjkom koji je kao zaista jedan kvalitetan i iznimno štovan bend vodio svojom glazbom, riječima, pokretom i iznad svega ljubavlju koju je iskazivao prema publici. Uz prekrasan light show koncert je tekao bez greške i samo uzlazno. 

Remi iz Elementala bila je gošća večeri, te je zajedno s Parnim Valjkom dovela publiku do ekstaze, te i sama na svoj jedinstven način pokazala koliko je ovaj bend velik. Valovi ruku neprestano su bili u zraku i sinkronizirano pljeskali, njihali se ili jednostavno skandirali od dragosti. Na očigled se moglo razaznati da je bilo prisutno u toj velikoj dvorani Arene nešto kolektivno lijepo - vjerujem da bi Aki rekao, ljubav. Ionako je to bila poruka svake pjesme. 

Parni Valjak je odsvirao i otpjevao zaista sve i vjerujem da nije bilo osobe koja je otišla kući imalo nezadovoljna. Stari hitovi, naravno bili su dočekani s neopisivim oduševljenjem, a za njima nisu zaostajali niti pjesme s novog albuma. Možda ovo nije pristojno napisati, jer svaki, pa i najmanji izvođač ima pravo na svoj trenutak na sceni i svoju publiku, ali ovaj koncert bi se po emocijama i reakcijama publike mogao lako usporediti s prošlogodišnjim koncertom Balaševića na istom mjestu i u slično vrijeme.

Što se tiče organizacije sve je teklo kako treba uz klasično pravilo o nepušenju koje mi i dalje nije sasvim jasno za jedno tako veliko divovsko zdanje kao što je Arena.

(report: Martina Mihaljević)