Ida Prester je protekli vikend provela "u, da prostite, Srbiji". Kako navodi u svojoj kolumni, vjenčao se Marko Nastić. Najpoznatiji srpski DJ, faca, idol svih mladih ambicioznih partijanera... "Vjenčanje je bilo, onako, rutinsko. To je moja prva srpska svadba, možda sam imala prevelika očekivanja. Bit će da smo se mi previše Kusturice nagledali pa nismo sretni dok se mitraljezi ne izvade, sve čaše ne polupaju i krv iz ušiju poteče. A ono sve neki fini ljudi, svira latino i funky, služe se kanape sendviči. Nema ni vola pečena ni lovljenja podvezice zubima. Eto, i divlji susjedi nam posustali. Svi ćemo na kraju postat' Slovenci".

"Wow.. vidim da vas je prošla kolumna štrecnula. Vidiš šta ti je politika... Puno hvala svima na inspirativnim komentarima, napokon imamo pravi panel, ne samo monolog, tome sam se i nadala.

Uvažavam kritike onih koji misle da TV voditeljica nema pravo na društvenu kritiku. Naime TV voditeljice ne žive u unajmljenim stanovima, ne plaćaju porez, ne čitaju novine i općenito ne kuže baš svijet oko sebe. Vjerojatno bih trebala pisati samo o šminki, tračevima, povratku mrkva hlača na modnu scenu i ostalim problemima današnjice. Al toga mi sasvim dosta i na poslu, hvala lijepa. Kupite si Gloriju.

Ovaj vikend provela sam u, da prostite, Srbiji. Vjenčao se Marko Nastić. Najpoznatiji srpski DJ, faca, idol svih mladih ambicioznih partijanera. Nastić je međunarodni superstar, nastupa svakodnevno od Pariza do Tokija, pasoš mijenja svake godine, ukupuse ga silne vize i dozvole. Pun je para k'o brod, a pritom i zgođušan, onako sitan s crnim brčićima, pravi balkanski hajdučić. Već godinama po njemu plaze klinkice, techno vjeverice svih boja i dezena, al ukebala ga je na kraju Masha. Slatka mala plavušica iz Nizozemske, također s debelim partijanerskim dosjeom. Prava DJ chica, već ima par svjetski poznatih glazbenika u ljubavnoj kolekciji, očito je talent. I ode jackpot, sve nam Europa uzela.

Vjenčanje je bilo, onako, rutinsko. To mi je prva srpska svadba, možda sam imala prevelika očekivanja. Bit će da smo se mi previše Kusturice nagledali pa nismo sretni dok se mitraljezi ne izvade, sve čaše ne polupaju i krv iz ušiju poteče. A ono sve neki fini ljudi, svira latino i funky, služe se kanape sendviči. Nema ni vola pečena ni lovljenja podvezice zubima. Eto, i divlji susjedi nam posustali. Svi ćemo na kraju postat' Slovenci.

Red čagice, red spikice, svadbarski tempo adagio. Dopizdilo nam oko 3 ujutro, vrijeme je za konverziju destinacije. Novosadska džungla čeka novu mladunčad, noć je mlada, OK, u najboljim godinama, a mi nabrijani k'o srednjoškolske cheerleadersice. 2- 3 poziva i sljedeće udomilište za veseljake gladne lake zabave je locirano – klub Bastion na Tvrđavi. Sjedamo u moju raskošnu limuzinu i, što bi Borat rekao, jakšemaašš!

I taman kad sam krenula grintat kak ni Srbija nije što je bila, da smo svi postali replike zapada, da nema tu više balkanskog šarma, kre, kre.. kadli eto ti ga. 2 tone šarma ravno na haubu.

U gradu gužva, cijeli Novi Sad odlučio zapartijat noćas. Stojimo na semaforu. Ispred nas neki bijeli auto, otrcan, k'o onaj iz "Munj"a. Krcat balavurdije, samo što se ne raspuca po limenim šavovima. Klinac sa stražnjeg sjedala pogleda prema nama, razgorači oči i uperi prstom. "Ustašeee, jebem vam mater!!", diže se huliganska četa, njih pet-šest, cijela mini-pješadija. Auto se rasklopio i pustio toksičnu ljudsku materiju van. Krenuli oni prema našoj ZG corsici, u svom svom pravedničkom gnijevu. Samo što se nisam pobljuvala od straha. Prije nego što mi je mozak počeo slat racionalne signale, brzo prva, druga, auspuh se presavio od šoka. U autu svi premrli, sva sreća što mi je dečko već bio u Bastionu, kakav je mulac još bi se išo tuć' s kretenima. Mimoišla sam ih nekako, samo je jedan heroj uspio pljusnut rukom po prozoru, teško da će ulicu po njemu nazvat. Još par minuta su nas slijedili i vrištali nešto pijano, a onda su našli valjda neke druge Hrvate, pedere, časne sestre il' šta god već, samo da ima zrnce drugačiji set up od njih.

Uff… stali malo da povratimo krv u obraze, nije da se šoramo svaki dan, nit' bili u ratu nit' na utakmicama. Što bi se ovdje reklo - zagrebački "svileni". Odluka - ništa nam neće ovi dan pokvarit'!

Vozimo pravocrtno do kluba, tek je pol 4, još ima do izlaska sunca, stignemo se i napit' i otrijeznit'. Kadli neki novi auto prođe pored nas, trubi i svi iz auta nam pokazuju srednji prst. Jezus i Maria pa šta je to noćas? Nakon par sto metara još jedan! Frendovi od ovih prošlih, izgleda, pročulo se. Frajeri oči izbečili, psuju nešto, deru se. Sad smo već u paranoji. Stišavamo muziku, zatvaramo sve prozore, najradije bi se stopili s asfaltom. A moja corsa kričavo žuta!! Za slučaj da netko ne primijeti iz prve... Sad smo već spušteni k'o čune.

Stižemo do kluba, parkiramo se ravno ispred, držimo se zubima da ne potonemo skroz. Upadamo, dolazimo sebi. Diže nas hitoidni electro disko beogradskih DJ-a Banana Rave. Super su set zakopali, opet smo ludi, vikend se nastavlja! Za razliku od Nastića, Banane su još i neženje. Samo napominjem, za slučaj da ih ulovite u mraku nekog klubića u vašem gradu. 6 sati je, vampiri idu kući. Dosta demonjenja. Izlazimo van iz podruma, slijepljeni, smrdimo na znoj, cigarete i lošu karmu. Štikle su mi se urezale u kopita, svadbeni pohod je počeo prije punih 12 sati! Noge zaradile koštanu deformaciju, morat ću sastrugat cipele špahtlom.

Stižemo do auta... neeeee!!! Jel' ovo skrivena kamera?? Probušena guma impotentno visi na felgi, razlivena k'o babina guzica. Kao da čujem zločesti cerek negdje iza leđa, al nemam snage okretat se. Sunce se polako diže, a mi se pretvaramo u prah.

PS
Godinama sam redoviti turist po srpskim selima i gradovima, ovo se još nikada nije dogodilo. Jel' bila kriva noć, kriva generacija stasala il previše ambrozije u zraku... tko će znati? Možda je ovo samo znak da je moj novi auto ipak prežut…"

Izvor: glasistre.hr