Jučer su 52 dodatne zemlje dobile mogućnost kupovanja glazbenih brojeva lokalnih i inozemnih izvođača putem Appleovog iTunes Storea čime je najveći svjetski sustav distribucije glazbe postao dostupan u sveukupno 119 zemalja u svijetu.

U ovoj izuzetno golemoj brojki, međutim, i dalje nema Hrvatske, ali ima, recimo Burkine-Faso, Gane, Guinee-Bissau, Papua Nove Gvineje, Kenije, Libanona, Nepala, Kirgistana, Kazakhstana, Uzbekistana, Tadžikistina, kao i Turkemenistana.

Znamo koje vam razumno opravdanje za ovakvu Appleovu odluku već sada zvoni u uhu - sva su ova tržišta koja smo nabrojali veća od hrvatskog i logično je da će u otvaranje iTunes Storea Apple prije uložiti kada je riječ o populaciji od čak 30 milijuna raspjevanih Uzbekistanaca, nego kada je u pitanju šačica od četiri i kusur milijuna Hrvata.

Takvo objašnjenje, međutim, brzo pada u vodu, obzirom da popis od 119 zemalja koje imaju iTunes Store broji i mnoge čija je populacija oskudnija čak i od naše. Na listi je, primjerice, (nama prijateljski) Katar sa svega 1,8 milijuna stanovnika, Trinidad i Tobago s njih 1,3 milijuna, pa čak i otočje Fiji kojem još desetljeća nedostaju do prvog populacijskog milijuna.

Logično je zapitati se - u čemu je onda problem s Hrvatskom i zašto smo za Apple manje bitni od tržišno objektivno od nas još gorih rupa, poput Mikronezije, Mauricijusa, Namibije ili Zimbabwea, čiji stanovnici - ako imaju iPod, iPhone ili iPad - također, od jučer, mogu birati među stotinama milijuna glazbenih brojeva koje će, posve legalno, downloadati na svoj uređaj?

Odgovor je naprosto taj da problem nije u Appleu, nego u nama samima, odnosno onima među nama koji bi se trebali pobrinuti za to da i Hrvatska dospije na ovaj popis. Konkretno, upiremo prst u tri krivca.

Prvi je Appleov distributer za Hrvatsku koji, usprkos nezanemarivoj gladi Hrvata za Appleovim proizvodima već duže vrijeme koristi svoje zastupstvo isključivo za ostvarivanje vlastitih interesa, ne mareći previše za interese korisnika ovih uređaja. iPadi, iPodi, MacBookovi i ostali Appleovi proizvodi u nas su skuplji nego u zemljama zapadne Europe (vrlo detaljan tekst o ovome objavili smo nedavno), a istovremeno manje funkcionalni (jer na njima ne radi pristup iTunes Storeu).

Ako bi itko trebao biti prvi koji će se truditi oko toga da jamči jednaku funkcionalnost Appleovih proizvoda u Hrvatskoj kakva je i u ostatku svijeta, onda bi to na prvom mjestu trebao biti distributer te tvrtke u ovoj zemlji, kojem su u čitavom prodajnom lancu od Cupertina do vašeg džepa ponajbolje poznate sve tržišne, pravne i ostale okolnosti vezane uz dovođenje jednog ovakvog servisa na lokalno tržište.

Drugi krivac što nas nema među zemljama koje na najsuvremeniji način distribuiraju glazbu je ZAMP, feudalno-prosjačka organizacija koja a priori uzima novac od svih nas, hraneći posrnulo hrvatsko glazbeno-estradno dno. Iste one koji su izgubili glavninu svojih prihoda upravo stoga što nisu znali i htjeli prihvatiti moderne načine prodaje glazbenih djela, poput iTunesa, koji su posve prirodnom evolucijom nadomjestili CD-ove, kao što su CD-ovi svojevremeno nadomjestili vinile, kazete…

Pohlepnim grebanjem sitniša po našim novčanicima svakom prilikom kada kupujemo USB stick, prazan CD, memorijsku karticu, novi mobitel ili kad odemo kod frizera, u kafić ili restoran, ZAMP puni škrabicu milijunima koje bi bilo logično potrošiti upravo na modernizaciju distribucijskih kanala glazbe u Hrvatskoj, na dobrobit svojeg članstva, kao i konzumenata glazbe u Hrvatskoj.

Ali ne… Svu silu pravnika oni plaćaju kako bi iznašli načine kako još učinkovitije otimati novac stanovništvu protiv njegove volje, umjesto da iste te pravne umove upogone kako bi uskladili dolazak iTunesa s lokalnim propisima vezanima uz autorska prava. Tehnološki, očigledno, posve nepismeni, ne shvaćaju da bi prisutnost iTunesa na našem tržištu itekako oživjela glazbenu scenu u Hrvatskoj te da bi glazbenicima osigurala kudikamo bolja primanja od ovih koja imaju kada im bace koske nakon što se njihova pravna vrhuška zasiti.

Konačno, treći krivac za se ovo su mobilni operateri koji vrlo rado u svojoj ponudi imaju najnovije iPhone, a koje, baš kao i Appleovog distributera, nimalo ne brine što ti iPhonei nisu jednako funkcionalni kao iPhonei u 119 drugih zemalja na svijetu. Netko bi im trebao jasno reći - prodajete poluproizvod! Nudeći iPhone na kojem krucijalna funkcija tog uređaja ne radi, varate svoje pretplatnike.

Uostalom, kada bismo iTunes Store imali dostupan u Hrvatskoj, upravo bi operateri uživali dobar dio zarade koji bi se generirao u toj digitalnoj trgovini, ostvarivanjem itekako velikog prometa putem njihovih mreža kroz download glazbenih, a i video brojeva. Zašto ne ulože sredstva, kontakte, moć i pravnike u jednu takvu investiciju koja bi im se zasigurno brzo isplatila?

Dok se tako Appleov distributer, ZAMP i mobilni operateri ne dogovore da od Applea iskamče makar 120. poziciju na listi zemalja koje imaju pristup iTunes Storeu, vi koji imate neki Appleov gadget pokušajte pronaći načina da se pomirite s tim da je netko tko je isti taj proizvod kupio u Burkini-Faso, Gani ili Turkemnistanu dobio, zapravo, puno više od vas.
izvor: Bug.hr