Kozmetika za sunčanje skup je koktel kemikalija upitne vrijednosti, a statistički podaci pokazuju da znanstveno dizajnirana uporaba tih sredstava nije urodila željenim plodovima. Službeni izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije upozorava da su ljudi koji koriste sredstva za zaštitu od sunca, kreme i mlijeko za sunčanje, izloženi većem riziku nastanka raka kože od onih ljudi koji uopće ne koriste takva sredstva.

 
Takav paradoksalni zaključak potvrđuju i znanstvene studije koje pokazuju da je povećana potrošnja sredstava za sunčanje direktno povezana s povećanom učestalošću pojave raka kože (J. Am. Acad. Dermatol. 2001, 44,781).
 
Znanstvenici nude jednostavno objašnjenje toga epidemiološkog »fenomena s plaže«: ljudi («beachgoers«) koji koriste kozmetička sredstva za sunčanje, uvjereni da su zaštićeni, izlažu se na suncu mnogo duže od ljudi koji ne koriste ta sredstva. No, postoji i drugi razlog neuspjeha kozmetike za sunčanje - nepravilna uporaba tih sredstava. Richard Wagner, dermatolog sa teksaškog sveučilišta u Galvestonu, tvrdi da ljudi ne koriste sredstva za zaštitu u potrebnim količinama, niti ih dovoljno često nanose na kožu: »Da bi bila efikasna, sredstva za zaštitu od sunca moraju se nanositi svakih dva sata, svaki put kad se izađe iz vode i svaki put kad se čovjek oznoji.«
Smatra se da je za jednokratnu zaštitu kože odrasle osobe potrebno 40 mililitara kreme ili mlijeka, što znači da je jedna bočica od 200 mililitara (cijena iznosi oko 50 kuna) dovoljna tek za jedan dan sunčanja.
Četveročlana obitelj za sedmodnevni boravak na sunčanim plažama morala bi tako izdvojiti više od tisuću kuna samo za propisanu zaštitu od sunca.
 
Budući da je iznajmljivanje suncobrana ili, još bolje, hladovina borova jeftiniji način zaštite od sunca, neki ljudi izbjegavaju korištenje kozmetike za sunčanje, dok su oni drugi, s neumjerenom željom za brončanom bojom kože, prisiljeni na »skupi rat« s UVA i UVB zrakama sunca. Zbog lažnog osjećaja zaštite mnogi ljudi premazani nedostatnom količinom kozmetike pretjerano se izlažu na suncu. Stoga nije čudno što je u mnogim zemljama učestalost melanoma porasla 200 do 300 posto u posljednjih dvadeset godina. U Velikoj Britaniji je, naprimjer, u šezdesetim godinama prošlog stoljeća umiralo od raka kože oko 400 ljudi godišnje, a danas ih umire više od 1500.
 
Čak i uz pravilnu uporabu kozmetike za sunčanje, premazivanje kože mlijekom ili kremom nije potpuno bezopasna ceremonija. Ta sredstva smjesa su brojnih kemikalija (metoksicinamati, dibenzoilmetani, krezoli, oksidi titana i cinka...) koje mogu izazvati iritacije i alergijske kožne reakcije (npr. benzofenoni). Prilikom izlaganja suncu moguće su i neželjene fotokemijske reakcije navedenih spojeva i nastajanje štetnih produkata.
 
U svakom slučaju, kozmetika za sunčanje skup je koktel kemikalija upitne vrijednosti, a statistički podaci pokazuju da znanstveno dizajnirana uporaba tih sredstava nije urodila željenim plodovima. U vrijeme »otapanja« prirodne zaštite od sunca, ozonskog omotača, koji je zbog ljudskih razvojnih djelatnosti svake godine sve tanji, kozmetičko-kemijska zaštita od sunca postaje još više neefikasna i jalova.
 
Kršćanska inicijativa »Pro scientia«