Izbljedile uske trapke, ležerna pamučna majica ili retro džemperić, naizgled razbarušena kosa (a zapravo je svaka dlaka na svom mjestu), naočale debelih okvira (ali ne nužno sa staklima), palestinska marama, bendovi sa najboljim recenzijama na Pitchforku u slušalicama, šoping, ironija, apatija i nostalgija.. Pripojite sve ovo jednoj osobi i dobili ste prosječnog hipstera.

Tko su hipsteri?
Termin "hipster“ se prvi put pojavio 40-ih godina u SAD-u i opisivao je pripadnike bijele srednje do više klase, koji su imali afinitete prema tadašnjoj jazz i blues sceni. Nisu se zaustavljali samo na muzici – trudili su se da prisvoje stil oblačenja, način govora i uopće kompletan imidž muzičara. Boemski život, uživanje lakih droga i često naginjanje homoseksualnosti... Tendencija da se zanemari status, porijeklo i pripadanje društvenom sloju bijelih kragni.
 
Vezanost za muzičku scenu i težnja avangardi kao pokušaju bijega iz svojih okvira možda je jedino što povezuje tadašnje i današnje hipstere. Međutim, četrdesete su bile manje medijski zlokobno vrijeme. Tada nije bilo mogućnosti da se stvori kontrolirani globalni trend, koji se još trudi da izgleda potpuno spontano.  
 

Hipsteri sebe nazivaju pripadnicima alternativne, kontra-kulture i teže da vežu za sebe pojmove neponovljivosti, svakodnevne nemarnosti uz generalnu društvenu osvještenost, unikatni stil i opći kul imidž.
 

Ipak, taj pokušaj je praćen bezbrojem paradoksa: nova garderoba koja treba da izgleda kao second hand, pljuvanje po korporacijama uz uživanje Starbucksa, tendencija da se djeluje ležerno, uz potpunu opsjednutost imidžom, eksperimentalne forme umjetnosti, bez usavršavanja osnovnih, zabrinutost za stanje planete, no teško da svi ti plastični okviri za naočale doprinose smanjenju količine plastike na deponijama itd... I svi "autentični“ hipsteri širom planete su samo rekombinacija istih elemenata.
 

 
Svi se slažu u jednom: hipsteraj je podkultura koja se prezentira kao kontra-kultura. Stvorena da bi konzumirala, pri tom pokušavajući da oda privid apsolutne kreativne autentičnosti. No, nekim čudom, od Tokija do New Yorka, od Johannesburga do Osla, svi hipsteri izgledaju u suštini isto, slušaju iste izvođače i imaju iste stavove. Biti različit da bi se bio isti?
 
U hipster fenomenu ogleda se sila novih strategija marketinga – kroz sajtove, blogove, individualne kreatore mišljenja i viralne internet fenomene. Kada pogledamo širu sliku, sve počinje da liči na masovni marketinški eksperiment.
 
Ipak, ono što je daleko čudnije od same pojave je intenzitet bijesa i prezira onih koji besumučno napadaju "hipsterdom“. Kolumnisti, samozvani i diplomirani kulturolozi, svi pozivaju na (makar misaoni) linč hipstera: "Hipster mora umrijeti“.
 
Može se čuti da je ovo prva nazovi kontra-kultura koja je revolucionarnost zamijenila ravnodušnošću. Da degradira druge podkulture pripajajući njihove elemente sebi, pritom im uništavajući simboliku. Optužbe sežu dotle da hipsteri imaju i perfidne rasističke tendencije – njihovu fokusiranost na bijeli retro hip-hop neki tumače kao želju za prisvajanjem hip-hop ritmova, ali bez "preteće“ crne populacije. Hipster je, izgleda, kulturni neprijatelj broj 1.
 

 
Ali da li fokusiranjem na licemerje hipstera prikrivamo svoje? Jer šta imamo na suprotnoj strani? Tko treba izvršiti simbolički linč hipsteraja? I da li trenutno postoji bilo koji globalni kulturni pokret čija bi se revolucionarnost i autentičnost mogla jamčiti?
 
Ista mašinerija koja je stvorila hipster fenomen kastrirala je većinu globalno značajnih podkultura. Pretvorila je hip-hop pobunu u "cice, kolica i bling“, punk u ružičaste simbole anarhije na Avril Lavigne, rokabilije u šminkere koji se trude da izgledaju čvrsto, darkere u dark šoping fetišare... Nekadašnje pobunjeničke (ili bilo koje druge) filozofije sada su žive koliko i muzejski eksponati - u modernom svijetu zamijenjeni su odgovarajućim brendovima za kojima trčkarate ukoliko se smatrate "kontra-kulturnim“.
 
Hipster je samo žrtva svog vremena, a mržnja prema hipsteru više od svega liči na poricanje činjenice da je pojedinac poražen i - da postoji isključivo u okviru tržišne mašinerije.
 
(Izvor: b92.net)