Zadnja, druga večer osmog Viva la Pola! festivala zaživjela je u pravom smislu tek oko 23 sata, iako je program počeo još, za ove ljetne i sparne uvjete, vrlo rano. Broj posjetitelja dostojan festivalske publike, njih više od pet stotina smjestilo se na inače nedovoljno korištenoj i primamljivoj terasi kluba Uljanik tek s početkom Six Packove svirke. Six Pack, Fakofbolan i Kawasaki 3p glazbeni je niz koji se očito u subotu čekao.

Organizatorski odabir bendova privukao je mahom tinejdžersku publiku, izuzev određenog broja onih zrelije dobi koji zbog općeg nedostatka ponuđenog sadržaja tragaju za novitetima na sceni. Pitanje je nudi li Viva la Pola! kao i ostatak ljetnih manifestacija, nešto zaista novo.

Narada projekt, projekt nekadašnjeg frontmena Kud Idijota, Nenada Markovića, prvi je od subotnjih bendova koji se popeo na binu za mraka. Iako je ovo bila prilika da se službeno i u punom sastavu predstavi ovaj novonastali, šesteročlani bend, može se reći da ih publika i nije pretjerano doživjela.

Bilo je teško ocijeniti je li to bend kakve smo navikli slušati na ljetnim terasama koji istovremeno pretenciozno želi biti angažiran i aktualan. Nekonzistentna forma, koja se kretala između recitacije, šansone, rocka ili sasvim prijemljive melodije u nemuštoj izvedbi Narada projekta ponudila je tek upitnike, a ne sadržaj.
U slučaju Waltera Kocijančića koji je nastupio uz pratnju Les Mandrills, a čiji se nastup najavljuje napomenom "ex Paraf", zapravo se radi o čistoj navlakuši. Iako se njegov novi opus možda, osim s nekoliko prepjeva, i ne oslanja na kultni novovalni bend Paraf, takvo eksplicitno naglašavanje prošlosti sluti na propagandu kakvu je danas spreman progutati gotovo svaki novovalni nostalgičar.

Nažalost, ovakve sumnje potvrdio je nastupom jer kad, u današnjem aranžmanu uz povik "svi smo mi punkeri" započne kultnu pjesmu "Moj život je novi val" - to zvuči sasvim neuvjerljivo. Ipak, treba istaknuti muzičare koji korektno i žestoko odrađuju svoj dio posla.

Six Pack, stari gosti kluba, kako s već poznatim hitovima tako i s novim stvarima u maniri dobrih ovdašnjih punk melodičara naišli su na popriličan broj svojih obožavatelja jer to je bend koji je mlađoj generaciji približio punk. Ukratko, radi se o profesionalno, festivalski u minutu odrađenom koncertu, a svjesni ste toga kad vas frontmen pozove na šank uz piće sponzora.
Definitivni miljenici pulske publike, sugrađani Fakofbolan, sinoć su odsvirali svoj četvrti pulski koncert od ponovnog okupljanja. Prije svega, valja naglasiti da se dobar dio FOB-ove publike zapravo nalazio s one strane. Ne s one strane bine, već s one strane zida kluba. No, ni oni nisu ostali zakinuti jer zahvaljujući dobrom ozvučenju cijeli je kvart odzvanjao himničnim punk povicima FOB-a, koji su između ostalog posvetili pjesmu i onima ispred, pjevajući o radničkoj klasi odnosno neimaštini.

Njihov koncert ponudio je presjek opusa uz nekoliko novih stvari kojima je FOB testirao album u pripremi. One pak, aktualnim tekstovima i već provjerenim glazbenim aranžmanima nisu odskakale od njihova dosadašnjeg rada. Već standardno, obožavatelji opsjedaju binu, grabe mikrofone, a sinoć su se penjali i po konstrukciji nad binom. Za uobičajenu atmosferu na koncertima FOB-a nedostajale su tek baklje. Možda su i one ostale ispred kluba.

Viva la Pola! ove se godine istaknula organizatorskom zrelošću, jedino na što su se ljudi žalili bio je miris ćevapčića. S tehničke strane, sve je išlo po špagi. Bendovi su se na bini smjenjivali točno u minutu po najavi. Svaki posjetitelj pak zna da festivali ne ostavljaju prostora za bis.

Djelovalo je kao u stilu zvijezda, naime, Kawasaki 3p otegnuli su neposredne pripreme za nastup u udarnom terminu večeri. Festival je ponudio žanrovski miš-maš iako je svaki izvođač zadržavao dovoljan broj vlastite publike ispred bine. Pa tako i Kawasaki 3p koji su odmah krenuli hitovima, a svitanje se dočekalo after partyjem.

Uvijek je nezahvalna uloga otvoriti festival, ove godine to je dohvatilo osječke Pullover te lokalne snage Mortal Divinity, Rabbia e Disperazione i Pokret otpora. No, po tome nimalo ne treba suditi o njihovoj kvaliteti, to je tek put koji očekuje svaki bend u usponu. 

Report preuzet sa Glas Istre (Marta Baradić)

foto: R. Peršić