Unatoč žanrovskim razlikama, sumnjama te priličnoj pulskoj rezerviranosti uoči koncerta, oko 3.000 ljudi u Areni bilo je zadovoljno nastupom uvijek angažiranog Laibacha, super uvježbanog alternativnog rock i nu metal benda Guano Apes predvođenog energičnom pjevačicom Sandrom Našić te teatralnih, ali scenski moćnih i svirački iznimno vještih metal simfoničara iz Apocalyptice.

Svatko je imao svoju publiku, a ostaje otvorenim pitanje jesu li poklonici finskih metal simfoničara kojima je pripao zadnji, udarni dio koncertne večeri, bili brojniji od fanova i znatiželjnika njemačkog kvarteta Guano Apes. Kakogod, ujedinjenom slovensko-germansko-skandinavsko točnošću, svaki je bend počeo svoj nastup točno u zakazano vrijeme, i to u minutu i profesionalno odsvirao svojih 60 minuta, što je osiguralo dobru koncertnu dinamiku.

U tom mnoštvu bio je mladi finski par koji je došao na koncert svojih zemljaka - čelo metalaca, iako ih ne slušaju, kao i dva prijatelja koja su potegnuli iz Dubrovnika za Pulu samo zbog Guano Apesa.

Očekivano, jedni i drugi su, zajedno s ostalom, posebno onom aktivnijom publikom na parteru, uživali za uvjerljivih izvedbi najpoznatijih hitova - oni Guano Apesa bili su, dakako, "Open Your Eyes", "Big In Japan" (žestoka obrada originalne pjesme njemačkog simfo-pop benda iz 80-ih Alphaville), kao i "No Speech", a nije loše zvučala ni pjesma nešto novijeg datuma "Sunday Lover".

No, svima je, ne samo fanovima, možda i najmoćnija bila instrumentalna skladba na samom kraju nastupa "Plastic Mouth", nakon koje je koncert zaključen ponajvećim njihovim hitom "Lords of the Boards", koju je raspoložena pjevačica hrvatskog podrijetla, snalazeći se s par hrvatskih fraza i pozdrava, poklonila svojoj majci koja je također bila u publici.

Prije izlaska finskog kvarteta na binu s razglasa je puštena sjajna izvedba pokojnog Jeffa Buckleya "Halleluyah". Apocalyptica je, čini se, najbolje zvučala, a i najbolje se osjećala svirajući obrade Metallice - "Nothing Else Matters", "Master of Puppets", što ne čudi s obzirom na to da su karijeru još 1993. ova četvorica studenata Sibeliusove akademije odlučila započeti upravo žestokim obradama Metallice na violončelima.

U tom je smislu vrhunac njihovog pulskog nastupa nesumnjivo bila žestoka obrada sjajnog originala "Seek & Destroy". Na repertoaru im je bila "Inquisition Symphony" od Sepulture. Posebno je impresivno bilo ozvučenje njihovih bas dionica na violončelima, zbog čega su stvarali efekt kao da su u pitanju žestoki gitaristički rifovi i moćne ritmičke dionice bas gitare.

Najlošiji dio njihovog koncerta bile su novije autorske pjesme "End of Me" i "I'm Not Jesus" koje je kao gost ispod dotadašnje profesionalne sviračke razine otpjevao Tipe Johnson, vokal Leningrad Cowboysa. Nastup su, bez njega, finski čelo metalci završili vještom obradom "Hall of the Mountain King" Edvarda Griega.
Koncertni uvod u ovo prvo izdanje Arena festa pripao je legendarnoj slovenskoj grupi Laibach koja je u sat vremena, uz bogatu videopodršku, predstavila najstarije pjesme u novom aranžmanskom ruhu - "Boji", "Brat moj", "Ti ki izzivaš", "Tanz mit Laibach", "Alle Gegen Alle", "Du bist unser", "Das spiel aus", "Smrt za smrt" te "Država", za čije je izvedbe naočita vokalna gošća Mina Špiler, koja je čitala citat čuvenog Titovog govora koji 2011. zvuči lišen provokativnosti ("Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda; e, nećemo nikome dozvoliti da nam dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo").

Odsvirali su i "Warm Leatherette", obradu odlične pjesme The Normala, iza čijeg je umjetničkog imena bio Daniel Muller, producent i osnivač izdavačke kuće Mute. Kao i druga dva sastava, i Laibach je ispraćen velikim aplauzom. 

foto: R. Peršić

Report preuzet sa Glas Istre (Z. Angeleski)