Kako se bliži sezona otvaranja klubova, tako neki su neki novi klinci počeli po prvi puta izlaziti. Oni imaju čvrsto Ii iskreno uvjerenje da su emocije koje osjećaju jedinstvene i da su stvari koje im se događaju toliko specifične, da ih upravo prije njih nitko nije doživio niti ih je osjetio u tom intenzitetu.

To je uostalom prirodan proces kroz koji svaka generacija prolazi upotpunjujući svoj život nekim njima autentičnim bojama, pokušavajući da ukine i ospori sve što se prije njih događalo, najčešće nesvjesni da su socijalne uloge uvijek iste te da se na toj sceni mijenjaju samo protagonist.

Ovaj tekst posvećujem njima ali i svima ostalima koji smatraju da u klubu i noćnom životu nema pravila niti potrebe za posebnom vrstom pristojnosti i obazrivosti. Krenimo redom.

Ulaz

Prva prepreka pri ulasku u klub je ulaz i security. U posljednjem desetljeću je vrlo rasprostranjeno nepisano “pravilo popisa” u kome između 200 i 1000 naših sugrađana smatra da nikada nije potrebno platiti kartu. Ovakav odnos prema ulasku indirektno se preko vlasnika prostora odražava na DJ-eve i bendove jer manje novca od ulaza direktno znači još bijednije honorare za izvođače. Postoje ljudi koji su svojim postojanjem dali doprinos svojevrsnoj klubskoj sceni ili oni koji jednostavno nemaju novac. U prvu kategoriju ne ulazi više od 50 (ako ih
ima i toliko) a što se druge kategorije tiče trebali bi pronaći neki posao ili neka jednostavno zajebu izlaske.

Treba napomenuti da se većina publike, ali i izvođača u Hrvatskoj bori sa elementarnom egzistencijom i sveprisutnom recesijom, te postojeći modeli ponašanja ne idu u korist niti jednoj, niti drugoj strani.

U najiritantniju kategoriju publike i posjetitelja noćnih klubova spadaju oni koji imaju roditeljski novac ili koji pristojno zarađuju a koji iz razloga tipično malograđanskog prestiža jednostavno žele da budu na popisu. Paradoksalno, ti ljudi će uvijek naći načina da uđu u klub i time će dodatno utjecati na urušavanje scene. Često se može svjedočiti situacijama kada velika većina ljudi ulazi u klub “preko veze” ili jer su na nekom popisu. Ta slika je jako i do sada vjerovatno najautentičnija karakteristika zagrebačkog noćnog života, međutim, u posljednje
vrijeme takve situacije sve češće su slika i na ulazu u riječke klubove.

Sve prethodno napisano odnosi se na događaje i projekte organizirane od strane ljudi kojima novac nije primarni motiv. Takve organizacije su malobrojne i primjera radi u njih spadaju: legendarni klub Palach, svojevrsni underground Stereo, Kalvarija...

U slučaju sponzorskih zabava, narodnjaka, i  predstavnika tzv. Disko mafije koji su produkcijom masovnih rejvova i propagiranjem jednog kulturnog modela gdje vladaju sponzoruše i metrići nanijeli neprocjenjivu štetu klubskoj sceni, sve prethodno napisano ne važi. Ukoliko se i dogodi da nekada naprave neki dobar event, ove klubove i događaje trebalo bi maksimalno eksploatirati i nanositi im štetu na sve moguće načine.

Suština odnosa prema plaćanju karata i ulaza ogleda se u činjenici da ako već živimo ovaj sumorni kapitalizam, trebali bi se na pristojan način odnositi prema tržištu usluga koje nam je ponuđeno. To znači, podržati entuzijazam i ljubav, a kažnjavati tranzicijske mutante i njihovu filozofiju.

Riječ, dvije o security-u

Security je sačinjen od ljudi koji dolaze iz jednog drugog svijeta koji je svjetlosnim godinama udaljen od ljudi koji posjećuju noćne klubove. To su uglavnom policajci koji tako zarađuju dodatni novac (oni su najpristojniji), ljubitelji borilačkih vještina ili najgori mogući ološ odrastao na ulicama među kriminalcima. Od posljednje kategorije opasnije su samo “gorile” koje možemo prepoznati po nesposobnosti da usklade misli uslijed blockade govornog aparata. Sa njima nema razgovora i pregovora. Ukoliko ne postoji neka pristojna osoba dodjeljena security-u njihov fond riječi svodi se na zapovijedi: “karta je toliko”; “čekaj tu”; “ne možeš ući, zatvaramo”; “ugasi cigaru”; “izvolite djevojke”. Uvijek ali uvijek morate imati u vidu da vas security zbog svog socijalnog backgrounda promatra kao nižu vrstu, nametnike, narkomane, pedere ili ukratko: nesportaše. Imajte ovo u vidu prije nego što im nadobudno pokušate objasniti da nije u redu što je pustio te ljude prije vas i koliko ste vi zapravo važni i posebni. Za njih ste svi isti i jednako anonimni.

Mislim da neću pretjerati kad napišem da se s vremenom stvari mogu oteti kontroli pa security u mnogo većoj mjeri počinje upravljati radnim vremenom kluba. Tu onda postaju nemoćni ljudi koji ih plaćaju, a kamoli ne ostali.

Ukoliko ne poznajete security najkorisniji mogući savjet je strpljenje i slušanje onoga što vam zapovijedaju. Ukoliko dovoljno puta budete dolazili na neko mjesto security će vas zapamtiti a ponekad čak pokazati i malo ljudskosti kroz ta namršena i nadrkana lica.

Garderoba

Ukoliko ste svladali prepreku ulaza i securitya zabava može početi. No, prije zabave treba riješiti garderobu. Ukoliko se nalazite u klubu u kome garderoba košta koliko i piće ko vas jebe kad izlazite na fancy mjesta.

U svakom slučaju garderoba je, osim kad su u pitanju veliki događaji, dosta praktična stvar i može vas lišiti agonije ukradenih, izgubljenih ili oštećenih stvari. Bili ste jako uvjereni da iza tog zvučnika možete staviti svoje stvari a onda ujutro shvatite da je na tu ideju došlo još sto ljudi i da mjesto izgleda kao štala po kojoj hoda gomila iskrivljenih ljudi a baš se vaša jakna vuče po lokvi piva.

Uza sve to, ukoliko ne ostavite garderobu izgledat ćete kao apsolutni kreten - amater među ostalim ljudima. Ali to je već pitanje stila.

Šank

Loša vijest je da je piće skupo i da izlazak dosta košta. Dobra vijest je da ćete nakon nekoliko godina izlaženja i plaćanja doći u situaciju da pijete besplatno ili da vaše piće manje košta. Ovo vrijedi u slučaju da ste muškarac ili loša treba.

Ukoliko si zgodna studentica dovoljno je da stojiš pored šanka i već ćete neki tip pokušati šarmirati pićem. Ukoliko imaš sreće naletit ćeš na zanimljivog i pristojnog tipa s kojim ćeš se nakraju moći pojebati ili ostvariti sreću u monogamnoj vezi. Ipak, mnogo izvjesnije je da će u pitanju biti potpuni idiot koji će smatrati da ti se može useliti u život ili će u najmanju ruku očekivati šlatarenje na podiju zbog jednog ili dva pića kojim te častio. Ova se škola plaća, najčešće opet veoma tipičnom frustracijom rječkih djevojaka od bilo kakve vrste komunikacije i
interakcije sa nepoznatim. Ukoliko si djevojka od nešto čvršćeg materijala bez problema ćeš plivati kroz more luzera uživajući u besplatnom piću.

Ukoliko ne pripadate nekim od navedenih grupacija, najbolja metoda dugogodišnjeg preživljavanja je dijeljenje. Još jedna mogućnost za notorne alkoholičare ili praktične osobe je nošenje plastičnih bočica sa pićem u torbici, džepu...

Droge

Ovdje nema praktičnog savjeta. Postupaj u skladu sa intuicijom i procjenom. Imaj u vidu da sve što u duhovnom smislu dobiješ, morat ćeš vratiti, najčešće po skupljoj cijeni. Amfetamini te dižu u nebesa empatije i brzine a potom te sasvim izvjesno vode u depresiju i paranoju koja će te povesti na nezaboravno putovanje po hladnom i usamljenom dnu. To će se dogoditi ukoliko imaš sreće i svijesti, ukoliko nemaš jednostavno ćeš se spontano pretvoriti u sablasnu karikaturu. Noć često umije da zavede i povede i izlazak djeluje kao beskonačan. Međutim, kad se jednom upale svjetla i prođe chill, vraćaš se u svoj život. Kakav god ti život bio, izgledat će za nijansu sjebanije. No, što te ne ubije, ojača te. I to je super, osim ako te ne ubije. A to nikad ne znaš.

Podij

Najvažnije mjesto u klubu koje često može izgledati sablasno dosadno, bilo uslijed jezive glazbe ili opet tipično gradske stegnutosti i nesposobnosti za zabavljanje.

Za potrebe ovog teksta usredotočit ć se na situaciju u kojoj su ispunjene pretpostavke dobre zabave: dobra ekipa, dobra glazba i “šuška” u džepu.

To što si pijan, drogiran ili razvaljen ne daje ti za pravo da se ponašaš kao da je cijeli svijet i klub tvoj. Nađi sebi neko mjesto na podiju i trudi se da ti pokreti budu svedeni da njima ne ugrožavaš i ne iritiraš deset ljudi oko sebe. Ovo osobito važi u slučaju gužve u klubu. Ako je potrebno, pleši samo s glavom.

Ako te je pjesma pogodila probaj da to pokažeš suptilnije od skakanja, guranja drugih ljudi, prolijevanja pića i gašenja cigareta po tijelima oko tebe. Ukoliko svojim postojanjem nehajno ugroziš fizički integritet nekoga na podiju, budi toliko uljudan(a) da se ispričaš.

ĐIRanje

Ukoliko si muškarac i vidiš grupu djevojaka koje dobro izgledaju prije nego što pojačanog samopouzdanja kreneš da im se osvetiš za sve svoje nedojebane noći probaj na trenutak zastati i razmisliti da li ona zaista želi da joj svojim kukovima i kitom u erekciji mašeš ispred očiju. Razmisli, ako je ikako moguće, kako ćeš sutra kad se probudiš izgledati samom sebi. Prema djevojkama se ponašaj onako kako očekuješ da se ponašaju prema tvojoj djevojci u klubu. Ne pipaj je ako je ne poznaješ. Ovo će te možda poštediti batina, ali što je još bitnije nećeš izgledati kao napaljeni i neartikulirani orangutan za kojeg je očigledno da ništa nije jebao mjesecima unazad.

To naposlijetku ne znači da trebaš stajati u kutu i samosažaljevati se. Flertuj, pleši, zabavljaj se ali uvijek imaj u vidu da između nepoznatih ljudi postoji nevidljiva granica pristojnosti i poštovanja tjelesnog integriteta. Ako vam je suđeno pojebat ćete se prije ili kasnije ali to zaista ne mora biti onaj trenutak kad te tvoj “ponos” ubjeđuje da je vrijeme.

Razgovor

Ako si u klubu sreo(la) kolegu s posla, fakuteta ili prijatelja kojeg dugo nisi vidio(la) prije nego što bezpotrebno počneš da prosipaš sadržaj svoje pijane/drogirane glave po njima, imaj u vidu da je noć, da si u klubu i da je tvoj kolega u nekom svom svijetu koji je daleko od realnosti i posebnom stanju. Nema tog uspješnog poslovnog dogovora koji je napravljen poslije dva ujutro, bez obzira što ti se u tom trenutku čini da vas povezuju neke više sile i da dijelite neke slične interese i ciljeve. Na žalost to su samo supstance u tebi i već sutra vraćaš se u život sa svim njegovim dnevnim elementima. Ljudi se u noći kriju od sebe i od drugih i ako već nisi svjestan(a) toga probaj uložiti napore da to ispoštuješ.

Klub je u suštini mjesto gdje svatko traži neki smisao i zabavu i tvoja potraga nije ništa manje vrijedna ni bitna od osobe koju pokušavaš udaviti svojom nebuloznom pričom.

Razgovaraj osmjehom, pokretima i očima. Razgovaraj plesom i licem. Pusti riječi. Njih ionako ima previše.

VIP

VIP-ograđeni prostor sličan prostoru za stoku je mjesto gdje napuhani, iskusni i od zabave umorni traže predah i sjećaju se vremena u kojem su izlasci, glazba i droga bile bolje. Ukoliko ne spadaš među takve ljude, bez obzira na privlačnost koju osjećaš prema toj samoproklamiranoj eliti oštećenih jetri, nemaš što tamo tražiti.

Ti ljudi su kao Vampiri koji samo čekaju da isisaju tvoju mladu krv, jer sebi ravne ljude odavno nisu sreli. Iako djeluju zainteresirano i govore ti stvari koje tebi zvuče nedostižno, rijetko je tko od takvih ljudi zaista i dobronamjeran. Rijetko su ti ljudi pozitivni i cinizmom neopterećeni. To je proklestvo svakog većeg grada.

Nakon izvjesnog vremena upoznaš sve ljude i umjesto avanture i istraživanja, zabava se pretvara u izvjesnost, predvidljivost i prijezir prema drugim ljudima.

Taj prijezir je odraz vlastitog nezadovoljstva.

Zaključak

Noć je nepredvidljiva i često puna ljubavi i razumijevanja. Dan je problem. Svo iskustvo noći i drugačijih odnosa s ljudima nestaje u susretu s danom i dnevnim obavezama.

Na nesreću živimo u parodiji od zemlje i u jednom teško popravljivom điberskom okruženju. Razjebani, recesijom pogođeni i usamljeni. Ekonomija i điberi utječu na dan. Dan utječe na noć. Pitanje odnosa prema noći svodi se na pitanje odgovornosti prema sebi i dragim ljudima koji vas okružuju tokom dana.

U cijeloj priči sa Gradom, bilo da se radi o Rijeci, Zagrebu, Osijeku ili nekom drugom većem gradu, nebitno radi li se o izlascima, poslu, ili nekim drugim dnevnim međuljudskim odnosima nedostaje jedan vrlo bitan čimbenik a to su davno izgubljene vrijednosti: srdačnost, iskrenost i naposlijetku..solidarnost.

T. Rogić