Najiščekivaniji pop koncert posljednjih desetak godina najkraće i najpreciznije bi bilo opisati kao dvosatnu dance-pop operetu u četiri čina s kojom Lady Gaga svoju publiku - “mala čudovišta”, kako ih naziva, a u Areni su to uglavnom bile tinejdžerke netom probuđene seksualnosti - vodi do “oslobođenja od porijekla, politike i društva”.

Još jednostavnije, od uličice s neonskim natpisima u kojoj joj je crk'o auto pa podzemnom željeznicom kroz čudnu šumu do “bala čudovišta”. Ta prilično banalna storija u koju je nagužvala gotovo sve pjesme s albuma “The Fame” i “The Fame Monster” koji su doista postali čudovišno uspješni, čineći njihovu vlasnicu u samo dvije godine najslavnijom osobom na svijetu, odgovara i životnoj priči Lady Gage koja se od “ružnog pačeta” njujorške underground disco-punk i electroclash scene preko dive Madonne uzverala do trona kraljice popa.

Prilično zahtjevna produkcija s tri-četiri promjene scenografije, brojnim plesačima, kostimima koji idu o BDSM odjeće iz seks-šopova poput kožnih korzeta i čizama s vrtoglavom visokom i tankom petom preko “gotičke opatice” s flasterima u olbiku križa preko bradavica do bajkovitog vilinskog izdanja i bendom kojeg često i ne vidimo, ali ga čujemo uz dodatne matrice, posve je podređena šou-programu koji više nalikuje nastupima na dodjelama MTVa nagrada negoli onome što se najčešće poima pod koncertom.

Iako izgleda poput drag-queen pjevačice iz najvlažnijih snova Andya Warhola - lijepo bi bilo znati što bi pokojni otac pop arta mislio o njoj - Lady Gaga je manje samosvojna, a više kompilatorica ideja cijelog niza velikih pop zvijezda iz 80-ih i 70-ih.

Naravno da se i uživo najviše oslanja na ono što je primjerice na “Drowned World” turneji prije osam-devet godina činila Madonna, no reference na Princea u “The Fame”, Eltona Johna u “Speechless” pa čak i Guns N' Roses u “You And I”, nešto trikova pokupljenih od Bowieja s kojim ju je predrsko usporediti i post-punk ikone poput Siouxsie Soiux, također su prisutne u njezinom nastupu s kojim je očekivano lako pokorila zagrebačku Arenu, često uzvičući “Hrvatska!”.

Nastup Lady Gage mogao je biti protočniji, i više koncert, a manje MTV šou, no zabave definitivno nije nedostajalo, posebice u hitovima poput “Beautiful, Dirty, Rich”, “Telephone” ili “Poker Face” i “Paparazzi” te gay-konotacija i podržavanja gay-pridea u “Boys Boys Boys”. U jednom se trenu učinilo da bi se na scenu posve dobro uklopio i Mrle iz Leta 3 koji je bio negdje u publici, a bilo je i pomalo bizarno, ali ne i nepočudno vidjeti jedan prilično erotizirani šou na kojeg su roditelji poveli i djecu od sedam do jedanaest godina, posebice kad Lady Gaga uzvinkne “izvadite pimpeke van”.

No, to je za malodobnu djecu mnogo manje štetno od jedne pojave u crnom, crkvi u Hrvata vrlo miloj koja bi se mogla krenuti javno snebivati nad time što su djeca mogla vidjeti i čuti na koncertu Lady Gage u Areni.

U krajnoj liniji Lady Gaga, ako i krade od svojih prethodnika - kao i niz zvijezda prije nje - barem ne prodaje opasne i mrtve ideologije, nego “malim čudovištima” poručuje da ne moraju biti lijepa da bi bila uspješna i da se ne dopuste terorizirati od nasilnika, od onih u školi do onih u vrhu politike. Lady Gaga nije lutka na koncu nego osoba koja posve vlada pop glazbom i šou biznisom.

Ipak, kad svu tu pop-art ikonografiju, operetnu fabulu i “misaone poruke” maknemo na stranu, Lady Gaga je uživo najjači dojam ostavila kad se s terena dance-popa prebacila u vode rock-balada kao u “Speechless” i “You And I”. Nekako se čini da joj to baš dobro leži, ali ostaje i činjenica da s takvim reperotarom vjerojatno ne bi doprijela do široke i mlade publike kao što je to uspjela s electro-pop i dance hitovima s kojima je i u Areni izazvala najveće oduševljenje svojih poklonika.

Za debatu ostaje pitanje je li nastup Lady Gage bio manje ili više dojmljiv od nastupa Beyonce u proljeće 2009. Tehnički su svoje spektakle postavili slično, pjevanje je jača strana Beyonce, ali Lady Gaga ima ono nešto, neki freak faktor koji je izdvaja od drugih pop zvijezda i u ovom trenu gura ispred Madonne, iako joj jako puno duguje i u skladu s postmodernističkim pristupom pop-glazbi, kompilira utjecaje s raznih strana. U svakom slučaju, obje smo uživo dočekali u trenutku dok drmaju šou-bizom, a ne kao islužene zvijezde za istočna tržišta.

Galeriju slika pogledajte OVDJE!

Izvor: jutarnji.hr