Vozim što brže mogu, jurim, nesvjesno. I naravno, pošto je sa mnom uvijek moj vjerni prijatelj Murphy štopa me murija. Woohoo!

"Dobar dan, prometna i vozačka" izusti debeli brko, koji je pošteno mezio ovih blagdana pa mu se čuje opojni miris kapulice iz usta. Onako ljuta vadim prometnu i vozačku sa nekim fejk smajlom na licu, tek tako da me što brže skine s dnevnog reda, samo da što brže dođem jer mi se čini da će Maju spucat' infarkt. Naravno, brko nastavlja sa pitanjima, progovaram: "Oprostite, prijatelj mi je nastradao sa motorom, pa žurim, mol..." prekida me on u mojoj molbi svojim antipatičnim smješkom uz popratnu rečenicu "Mala, nisam ja sa tobom ovce pas'o". God damn it, još mi je i ovo trebalo. Nakon temeljnog pregleda (čitaj: jebenog prevrtanja cijelog auta, jesi li kažnjavana nisi li kažnjavanja i ostalo turpijanje po mozgu) u trajanju od skoro sat vremena napokon dolazim do Sušaka, vidjeti kakvo je stanje tamo.

Parkiram, ulazim i sudarim se u nevjerojatno zgodnog mladog doktora. Igor, Teo...? Ma kakav Igor i Teo,... Ovaj je faking Gerard Butler. Čekaj. Ma ja njega poznam od negdje, crte lica su mi nevjerojatno poznate. "Joj, sorry, sorry, sorry... stvarno nije namjerno" ispričavam se uz moj neizostavni "oborit' ću te s nogu" smješak. "Ej Iva, pa odakle ti? I još baš mene srušiš! Ha-ha!" Iva? Odakle ti? Čekaj, čekaj,... ti si meni poznat, ali ne znam odakle. "Ah, da.. ma frend mi je pao sa motora pa ono, ali oprosti, ja se tebe ne sjećam." "Sebastian, išli smo zajedno u vrtić. Pa lice ti je isto kao pred onoliko godina!" O Bože. Sebastian. Jebote! Od onog malog debelog klinca, da toliko može izrasti lijep čovjek. Nevjerojatno. "Ajme da! Ajme, ajme ajme. Slušaj Sebo, odoh do njih, vratim se kasnije do tebe. Može?" izustim. "Može, može, švrljat' ću ja ovdje negdje, u najgorem slučaju, šalji mi SMS na broj 09...." Super, postoje godine kada kraj mene nema niti jednog muškarca, a sada vjerovatno ispuštam previše feromona.

Konačno dolazim do sobe gdje je Pero, uplakana Maja drži ga za ruku dok Pero k'o Pero, nešto psuje, a ona ga umiruje. Mislim si u sebi, koji ste vi jebeno dobar par, svađate se i mirite se konstantno, jedno s drugim nikako, jedno bez drugog još gore.
"I Pero, jebemu! Pa šta je bilo?" pitam jadnog sjebanog Peru koji nešto mrmlja i smije se kao luđak. A meni u glavi vrte 3 različita scenarija. Igor & Iva, Teo & Iva i naravno, Sebastian & Iva. Sva sreća da nisam Seve, pa da moram nekome opravdavati svoju manijakalnu zaljubljivost...

(to be continued)
x.o.x.o. Iva