Interview: Coco Afrika - Volim nastupati u klubovima koji imaju dušu
Povodom proslave prvog rođendana riječkog Terminal Cluba razgovarali smo sa MC Coco Afrika, djevojkom koja zrači svojom spontanošću i nevjerojatno pozitivnom energijom. Coco Afrika poznata je kao vokal i MC koji surađuje sa DJ-ima i reperima u urbanim klubovima, a što Coco voli i kako se počela baviti glazbom, pročitajte u redovima koji slijede...
: S koliko godina počinje vaš interes za glazbu?
Bila sam jako mlada. Odrasla sam u Njemačkoj i roditelji su mi bili zaposleni od jutra do mraka i onda mi je prva dadilja bila crnkinja. S njom sam provodila puno vremena, ona me vodila u njihovu crkvu gdje sam počela pjevati u zboru. Imala sam četiri godine i već tada mi je to bilo super.
: Vaš rad temelji se na glazbi poput hip hopa, afro beata, jazza, soula, housea... prilično širok spektar. Što preferirate?
Teško mi je na to odgovoriti jer smatram da čovjek koji se bavi s glazbom na način na koji to ja radim da treba obuhvatiti malo šire žanrove. Možda bi malu prednost dala hip hopu i danceu.
: Je li teško kao ženski MC napraviti karijeru u Hrvatskoj?
Definitivno da. I ako jednog dana budem imala djece, reći ću im: „ Djeco radite što god hoćete ali nemojte se baviti glazbom na način na koji sam ja, jer je taj put jako težak.“ Vani je malo drugačije. Ja šaljem svoje radove sa You Tube-a i fotografije stranim agentima i oni su oduševljeni. Za razliku od ljudi ovdje koji su, s oproštenjem, malo primitivni i puno zatvoreniji, i ovjde je jedan uži aspekt toga svega. Ovdje 80% ljudi nezna što je to MC. Smiješno je kad dolazim na gažu i konobar koji godinama radi u klubu pita me što si ti, a ja mu odgovorim MC i on me začudeno pita „A što je to?“. Poražavajuće.
: Radili ste kao MC u beach klubu Hula hula na Hvaru. Kakvi su dojmovi?
Savršeni. Jedna od boljih ljetnih destinacija u Hrvatskoj. Za Zrće isto tako sve pohvale, ali ne može se mjeriti sa Hvarom koji ima neku „visinu“ i položaj. Usporedila bi ga s Ibizom.
: Koliko ti je tvoj atraktivan izgled pomogao u poslu?
Ne znam kako bi to prokomentirala. Mislim da je više imidž u pitanju. Afrički štih, pletenice u kosi, tigrasti uzorci... Htjela sam biti drugačija, i mislim da su ljudi u meni to prepoznali. Teško je, ali mislim da sam na neki način uspjela. Voljela bi da mladi ljudi kad vide mene, shvate da nema ništa loše u isticanju i različitosti i da je to sasvim u redu. Pazim na svoj izgled, ali ne vježbam, mislim da je genetika zaslužna za neke moje istaknute adute (smijeh). Na početku karijere su mi sugerirali da smršavim ako mislim uspjeti, ali moja 'guzica' je i dalje tu. Ne mogu bez nje! I u tom pogledu sam uspjela ostati svoja! To je moj savjet ostalim mladim koji misle graditi neku karijeru. Volim šminku, nekima je to pretjerano, ali smatram svoje lice platnom! Šminka je neophodan element kojim ću uza ostalo zablistati na pozornici. Volim da svaki moj izlazak na pozornicu bude svojevrsan spektakl. Uzet ću za primjer Lady Gagu, ona je kraljica drame i pretjerivanja, ali ona zna, i njeni koncerti su uvijek rasprodani. Danas ako želiš uspjeti je drugačije, nije zanimljivo ako samo stojiš i pjevaš. Ti ako imaš barem pet ljudi koji se žele fotografirati s tobom onda znaš da ideš u pravom putu.
: Imaš li neke komplekse?
Mislim da je tu započelo sa mojom majkom, koja mi je znala pokazivati stare fotografije. Žensko tijelo je tada bilo potpuno drugačije. Smatrala sam tad da možda nisam dovoljno ženstvena. Ali u današnje vrijeme smatram da su dizajneri, i mediji koji žensko tijelo promoviraju na jedan neprirodan i umjetno savršen način pravo zlo. Dizajneri su od manekenki koje predstavljaju i trebaju slaviti ženu, napravili dječake i vješalice. One su izgubile svoj personality u svrhu promocije odjeće. Meni je to žalosno. Uvijek kažem da je zdravlje na prvom mjestu, a to zasigurno nije zdravo. Ja sam gurman, volim čobance, grah i ne razmišljam o kalorijama.
: U kakvim klubovima voliš najviše nastupati?
Nastupala sam u raznim klubovima, ali najdraži su mi ljeti after beach party-i. More, svjež zrak, nema dima i zagušljivosti. Ljudi su najopušteniji, popiju pa kad im je previše bace se u more. Što se tiče Rijeke, Terminal mi je vrh! Kao da sam negdje u New Yorku.
: Najljepši klub koji si ikad u životu vidjela?
Poslije Terminala to je Carpe diem na Hvaru. Nije ništa ekstra uređeno ali ima dušu. Osjeti se neka pozitiva, ali mislim da ipak ljudi najviše utječu da neki klub dobije nivo. Što se tiče inozemstva, posjećivala sam samo klubove u Njemačkoj, ali tamo je druga priča. Tamo svi klubovi drže do interijera i puno su viši standardi.
: Cure u hip hopu - Femme Attack?
Vratila bi se malo na tu temu. Vrlo je teško ali postoje neki ljudi uz koje je to moguće zaživjeti. Okupile smo sad jedan kolektiv od sedam cura, tri su MC, dvije su DJ-ice i dvije rade na grafitima a imamo i plesačice. Mislim da zajedničkom suradnjom možemo nešto ostvariti na ovom podneblju. Evo sad trenutno radimo neke promocije za Levis. Radimo na urbanom štihu, da izađemo iz doba gdje cura obuče minicu i pjeva.
: Kakvi su ti planovi za dalje?
Pa ne znam. Prvenstveno želim biti ovakva kao do sad. Ostati svoja i ne podlijegati nikakvim vanjskim utjecajima. Mlade djevojke moraju imati vjere u sebe ako žele uspijeti.
T. Rogić & M. Begić