Idem na more sa šatorom, više će mi ostati za izlaske
Među komfornim autodomovima, karavanima i pokretnim kućicama u kampovima danas je sve teže vidjeti – šator. Tu vrstu kamp-smještaja, koja je nekada bila istoznačnica za kampiranje, danas bira samo desetak posto gostiju; uglavnom tinejdžeri i studenti te najviše od dva do tri posto kampista – kako ih zovu domaćini – fanatika.
– To su ljudi koji na odmoru žele prirodu, i to što bliskiji kontakt s njom.
Među njima ima i takvih koji kod kuće žive u raskoši, u vilama s bazenima – kažu u jednom dalmatinskom kampu.
Dodir s prirodom
Mladima, pak, koji ljetuju s naprtnjačama i šatorima, najčešće od roditeljskog džeparca, čest je motiv niska cijena. Ove, krizne godine, kada je cijena mnogima presudna, ljetovanje pod šatorom zanimljivije je i širem krugu.
– Posljednji sam put išao na more sa šatorom prije pet godina, još dok sam studirao. Ove ću godine to ponoviti. Nemam još obitelj, ljetujem s frendovima, a komfor nam i nije toliko nužan. Istrpjet ćemo pod šatorom, pa će nam za izlaske ostati više – računa Zagrepčanin Ivan Š.
Zagrebački mladići bit će među malobrojnim Hrvatima u jadranskim kampovima. Domaći gosti tijekom godine u kampovima od ukupnih 14 milijuna noćenja ostvare samo – 400.000. Pod šatorima su Hrvati još rjeđi gosti.
Parcele bez sanitarija
Kampovi, pak, više i ne izražavaju cijene za goste sa šatorom. Uz broj osoba, uporabu sanitarnih čvorova i drugog, naplaćuje im se zakup mjesta.
Gostu sa šatorom obično su na ponudi neparcelizirani dijelovi kampa, gdje su cijene od 20 do 30 posto niže nego na parceli koja ima priključak za struju, vodu i slično. Uštede po danu tako su od sedam-osam eura u najjeftinijim kampovima do gotovo 20 u najskupljima.
No, takvih je parcela, inače, iz godine u godinu sve manje.
R.Kovačević
izvor: Večernji list