Zagreb je od prije nekoliko godina postao grad u kojem ljubitelji dobrog jazza i te kako imaju što čuti i vidjeti. Proteklog vikenda održao se peti Zagreb Jazz festival, podrum Gradske kavane preuređuje se u jazz klub, a jučer je otvoren i jubilarni, deseti N. O. Jazz festival.

 
Dva festivala različita su po koncepciji – Zagreb Jazz više je orijentiran na iznimne klasike tog iznimno cijenjenog žanra, dok N. O. Jazz njeguje tradiciju eksperimenta, često dovodeći glazbenike koji naveliko improviziraju i kombiniraju jazz s punkom i rockom. Različite koncepcije, dijelom i različita publika, no zajednička je ljubav prema dobroj glazbi koja Zagreb – barem nakratko – čini prijestolnicom jazza. Stoga smo popričali s voditeljima tih festivala, Draženom Kokanovićem i Matom Škugorom.
 
– Počelo je s koncertima u klubu Gjuro 2, gdje smo radili nastupe mladih hrvatskih jazzera. Također, na Radiju 101 surađivali smo s emisijom »Jazz štand«. Kako smo mnogo putovali regijom na nastupe velikih umjetnika, pomislili smo kako bi to bilo zgodno imati u Zagrebu. Prije 30 godina radio sam intervju s Archie Sheppom koji me uveo u svijet jazza, a kada smo pokretali festival preporučio me i garantirao da smo ozbiljni. Naime, u Splitu su se organizirali neki organizacijski manjkavi nastupi, pa se glazbenicima nisu isplaćivali honorari ili je razglas bio grozan, recimo na nastupima Ray Charlesa ili Randy Breckera, kaže direktor Zagreb Jazz festivala Dražen Kokanović.
 
No, tvrdi, zahvaljujući velikom trudu i profesionalnom pristupu, ekipa oko Zagreb Jazza uspjela je probiti taj loš glas.
 
– Ispunjavamo svaki zarez iz ugovora, i zahvaljujući tome publika je ove godine imala mogućnost vidjeti velika imena, kao što su Sonny Rollins, Branford Marsalis i Terence Blanchard, ili recimo, prijašnjih godina Archie Shepp ili Roya Haynesa. U Zagrebu apsolutno postoji interes za jazz, u Lisinskom je na Rollinsovom nastupu bilo 2200 ljudi, u SC-u po 1200 po večeri. Publiku ne možete prevariti, i suština svega je da imate dobar odnos s njom, govori Kokanović. Njegovom festivalu u nekim medijima se prigovarilo kao elitističkom, no oštro je odbacio te kvalifikacije.
 
– Marsalis, Blanchard ili Coleman su bogovi avangarde, a naš festival je treći najbolji u Europi. Nema tu nikakvog elitizma, većinu karata i tako podijelimo prijateljima festivala i novinarima. Svatko može pisati što hoće, ali to nam uopće nije bitno. Što se financija tiče, u ozbiljnom smo minusu, troškovi su enormni, ali novac za honorare uvijek je osiguran. U suprotnom nitko od velikih muzičara nam se ne bi ni javio, nastavlja direktor Zagreb jazza. Dodao je kako svakako podupire i druge festivale, kao što je upravo otvoreni N. O. Jazz festival.
 
– To je ozbiljan i odličan festival koji prezentira druge pravce, i uvijek sam tvrdio da je on potreban Zagrebu, zaključio je Kokanović, te za naredno proljeće najavio ženski jazz festival.
 
Škugorova priča započela je u doba dok je još bio student i vodio popularni KSET.
 
– Nije bilo velike ideje za neki festival, on se nametnuo sam po sebi. Naime, prije desetak godina imali smo četiri-pet koncerata koji su se vrtili oko jazza i improvizacije, te smo započeli s festivalom najviše zato da našoj stalnoj publici, nekih tridesetak ljudi, omogućimo da kupe festivalske ulaznice, priča Škugor.
 
Nije tajna da je upravo zahvaljujući njemu studentski klub postao nezaobilazno odredište ljubitelja vrhunske glazbe, a Zagrepčani i njihovi gosti su vidjeli utjecajne suvremene glazbenike, kako jazzere tako i ostale. Imena kao što su Mouse on Mars, Zu ili Trans Am među najinteresantnijim su pojavama svjetske glazbene scene.
 
– U početku je bilo teško, moraš se »krvnički« potruditi da pronađeš i kontaktiraš sve te ljude. No sada je obratno, zahvaljujući našem trudu i ugledu koji smo stekli, sada se nama javlja jako puno ljudi i stalno dobijamo ponude. Ova godina je financijski loša, budžet nam je bio srezan, no zahvaljujući tome što sad mi možemo birati, za bitno manje novca složili smo i bolji program nego prije, nastavlja Škugor.
 
Konstanta N. O. Jazz festivala svakako su i relativno niske cijene ulaznica u odnosu na ono što posjetitelji dobiju.
 
– Naša ciljana publika prije svega su studenti, pa moramo misliti na njih. Tu je i kreativno - edukativni program, usmjeren prije svega upravo na studente, ali otvoren za sve. Mislim da smo bitno pridonijeli zagrebačkoj glazbenoj sceni i educiranju mladih ljudi u glazbenom smislu. Ljudi su se bojali imrovizacije i apstrakcije u glazbi, a upravo zahvaljujući nama smatram da je zagrebačka publika promijenila percepciju prema drukčijim smjerovima u glazbi, prema nečemu bučnom, elektronskom ili jednostavno drugačijem, zaključio je voditelj N. O. Jazza. Škugor je dodao kako je upravo u tijeku slaganje programa za Žedno Uho, još jedan vrhunski festival sa zaista prvoklasnom glazbom drugačijih i bitnih glazbenih umjetnika.
 
Publika nije trebala zviždati Bandiću
 
Direktora Zagreb Jazza upitali smo i za komentar situacije koja je nastala na otvorenju festivala, kada je publika glasno izviždala spominjanje Milana Bandića od strane dogradonačelnice Jelene Pavičić Vukičević.
 
– To se nije trebalo desiti. Živjele razlike, ali to nije bilo primjereno. Pavičić Vukičević odlično se snašla, te je dobila i ovacije na kraju. Zviždala je uglavnom publika koja je karte dobila besplatno, tvrdi Kokanović.
 
Bogat program N. O. Jazza
 
Na ovogodišnjem N.O. Jazzu danas nastupa ikona njujorškog post-punka Lydiu Lunch s aktualnim projektom Big Sexy Noise. Riječ je o sirovom rocku s primjesama jazza i bluesa. Sutradan je na programu Vijay Iyer, njujorški pijanist indijskih korijena, a svaki dan, – sve do slijedećeg ponedjeljka – na programu je niz vrlo značajnih i intrigantnih glazbenika, kao što su Matt Darriau, Terraplane i Elliott Sharp, Jamaaladeena Tacume i Coltrane Configurations, Matthew Shipp, Kazutoki Umezu i KIKI Band, Pyramid Trio, Six Organs of Admittance, Isis, te Dälek, koji su već tradicionalne zagrebačke mušterije.
 
Izvor: novilist.hr