U razmaku od dva tjedna Zagreb ugošćuje narodnjačke ikone ex Jugoslavije: Miroslava Ilića i Harisa Džinovića. Možda ne bismo pristali na izvođače kao što je Ceca, a za sve ostale smo otvoreni, za svakoga tko od MUP-a dobije radnu dozvolu, kaže direktor Arene Zdenko Antunović.

 
Narodnjaci napadaju, Arena profitira – tako se najkraće može opisati navala izvođača narodne glazbe s područja bivše Jugoslavije na najveću dvoranu u Hrvatskoj. Samo u ožujku dva će nekad velika folk-imena pokojne države pohoditi Lanište – Miroslav Ilić i Haris Džinović – a direktor Arene Zdenko Antunović kaže da prodaja karata već sad ide vrlo dobro.
 
 
– Najvažnije nam je da dvorana bude iznajmljena i da se uredno plati, a tko će je napuniti svejedno je. Možda ne bismo pristali na izvođače kao što je Ceca, a za sve ostale smo otvoreni, za svakoga tko od MUP-a dobije radnu dozvolu, pojašnjava Antunović.
 
Bosanska narodnjačka ikona Halid Bešlić u listopadu je dvaput zaredom napunio Arenu, na nastupima je ukupno bilo 40 tisuća ljudi, dok koncert Lepe Brene ipak nije ispunio dvoranu do zadnjeg mjesta. No, popularnost folka u metropoli koja bi pošto-poto nalikovala Beču, nerijetko dovodi do opaski kako navedenoj glazbi nije mjesto u dvorani koju će građani isplaćivati do 2037. godine. Predsjedniku Hrvatske glazbene unije (HGU) Huseinu Hasanafendiću Husu takav je pristup temi potpuno deplasiran, iako bi sam teško otišao na koncert nekoga od izvođača koji pjevaju o razbijenim čašama i kafanama.
 
– Kao prvo, čini mi se da se pomama za narodnjacima u Zagrebu blago preuveličava, jer Lepa Brena uopće nije ispunila Arenu. Istina, Halid Bešlić ju je napunio dvaput, ali riječ je o potpuno drugom tipu izvođača od Brene. Ne treba od toga raditi problem, očito postoji značajan broj ljudi kojima je ta glazba duhovna hrana, reći će Hus, kojemu je od golemog interesa za narodnjačku glazbu veći problem slaba prodaja– knjiga.
 
Od »dubokih« analiza koje zagrebačku i svaku drugu folk publiku uglavnom ponižavaju, kloni se i sociolog Renato Matić.
 
– Kod nas je uvijek bilo te vrste kulturnog snobizma koji je u svađi s demokratskim pluralizmom. U taj pluralizam spada i to da netko sluša glazbu od koje se nekom drugom diže želudac. Granice se postavljaju tek kad ispašta individualno ljudsko pravo, a ja ne vidim da se to događa u slučajevima narodnjačkih koncerata u Areni, naglašava Matić.
 
Mrki i netolerantni pogledi prema tisućama koje pohode narodnjake u Zagrebu, tvrdi Matić, zaostavština su iz vremena autoritarnih režima.
 
– Nametanje ideja i svjetonazora je imanentno autoritarnom, a ima tu i povijesnih kompleksa u učestalim usporedbama Zagreba s Bečom. Za ovaj grad bi bilo bolje da svoj identitet gradi unutar stvarnosti u kojoj jest i koja ga okružuje, zaključuje sociolog.
 
Za utjehu kulturnim elitistima ostaje podatak da će Arenu u ožujku, osim narodnjaka, nesumnjivo napuniti i žestoki njemački Rammstein i neuništivi kanadski šansonijer Leonard Cohen.
 
Izvor: novilist.hr