Sastav je nakon četverogodišnje stanke ponovno koncertno aktivan, a turneja “Karlovačko live” za sve je njegove članove već prije samog starta, kako nadahnuto govori Aki, bila “bajka koju je dugo priželjkivao i koja može stajati rame uz rame vrhunskim inozemnim produkcijama”. Premda su se od publike oprostili prije četiri godine, članovi Valjka nisu odoljeli izazovu u 2009. godini...

 
Ispunjenje želje

 
- Velika želja za ponovnim druženjem na bini pojavila se kad su mi Hus i Brk bili gosti na koncertu “Aki pjeva najljepše ljubavne pjesme” u Umagu. Poslije je Brk imao svoj koncert, pa smo se skupili i vježbali zajedno. Onda je došao i Preks. I otud je manje-više krenulo...
 
Ponovno se rodila ona nekadašnja kemija - navodi Aki razloge koji su potaknuli Parni valjak na turneju pod patronatom izdašnog sponzora. - Jednostavno se sve nekako poklopilo, pa na koncu i s “Karlovačkim” koje nam je omogućilo vrhunske uvjete - užitak na sceni uz vrhunski razglas i tehniku.
 
Uz to što smo se na neki način ponovno zaželjeli svirke, Parni valjak je po nekakvim pokazateljima u posljednje četiri godine i dalje među tri najslušanija izvođača u Hrvatskoj. Pri tomu nas svako malo netko presretne na cesti i pita kada ćemo ponovno biti zajedno. Ali, najvažnije je da se među nama javilo ono zadovoljstvo koje nas je držalo proteklih 30 godina - pojašnjava pjevač.
 
Mislite li da biste se uspjeli ponovno okupiti na turneji po sportskim dvoranama i da nije bilo “Karlovačkog”? Jeste li se susreli s komentarima tipa “evo ih, a oprostili su se tek prije nekoliko godina” ili ”vraćate se prebrzo”?
 
Ne bih ovo nazvao povratkom, više je u pitanju ispunjenje želje sviju nas u bendu, pogotovo što je i Preksi ponovno s nama. Osnovni razlog našeg držanja zajedno ili skupljanja je bilo jedno prijateljstvo koje smo imali u zajedničkim svirkama i pjesmama koje radio Hus.
 
“Karlovačko” nam je samo ponudilo mogućnost da nakon toliko godina provedenih u glazbi imamo vrhunske uvjete. Zato ćemo i napraviti tih devet koncerata, pa ćemo vidjeti što dalje. Svatko od nas je dobro situiran i živi jako dobro od onoga što smo stvorili s Parnim valjkom. Novac nije bio vitalni razlog, puno je bila važnija činjenica što smo ponovno htjeli biti zajedno.
 
Kad već spominjete Zorislava Preksavca Preksija koji se vratio u Valjak, zašto u aktualnoj postavi nema bubnjara Dražena Sholza koji je obilježio značajno razdoblje sastava?
 
Svakako da jest, ali Scholz i Tina Rupčić imaju svoj projekt D.O.G. Kantina. Potpuno su okupirani njime, pa je Scholz jednostavno ostao u toj kombinaciji.
 
Prezentacija glazbenog blaga
 
Jesu li druženja i svirke u vama pobudili želju za nečim više od same koncertne turneje? Rađaju li se nove pjesme, hoćete li možda “zavrtjeti” cijeli album?
 
Trenutačno smo koncentrirani na ponovnu prezentaciju toga glazbenog blaga koje je Valjak ostavio iza sebe... Hus ima pjesama, ali trenutačno ne razmišljamo o snimanju novog albuma, nego puštamo vremenu da čini svoje. Za sada je dogovor ovih devet koncerata u regionalnim centrima, a sljedeće godine čekaju nas i koncerti u Sloveniji, BiH i Makedoniji.
 
Stižu nam ponude sa svih strana, pa bismo trebali otići i u Ameriku, Australiju, svirati i po Europi. Do lipnja ćemo uživati u tim nastupima, a kroz taj period uživanja će se sigurno roditi ideje i pjesme koje bismo mogli zabilježiti u budućnosti. O tom potom.
 
Bili ste glazbeno aktivni i protekle četiri godine, snimili solistički album... Osjećate li se sigurnije u okruženju Parnog valjka? Možete li usporediti te dvije faze karijere?

 
Nema potrebe za usporedbom. Solo karijera je, kako bi se popularno kazalo, u mirovanju. Mrzim riječ solo, jer sam uvijek bio čovjek od benda. Nije to, zapravo, bilo klasično soliranje, to više što sam radio sa Scholzem i Berislavom Blaževićem koji su sa mnom bili u Valjku.
 
I tada sam se osjećao sigurno i zadovoljno jer sam na neki način predstavljao Akija u jednom drugom svjetlu. Pjevao sam neke pjesme koje možda ne bi imale mjesto u repertoaru Parnog valjka, ali su u svojoj bazi isto tako rock’n’roll. Naravno da smatram kako čovjek u svakom slučaju treba imati širi pogled na glazbu.
 
Na kraju krajeva sa završetkom Valjka nijedan od nas nije stavio točku na karijeru. Pravi glazbenici idu dalje, eksperimentiraju i, na kraju krajeva, pronađu se. Sigurnost samo predstavlja jedan kredibilitet kod publike koji nosim s Parnim valjkom i kao izvođač i kao pjevač i kao čovjek kojega ljudi poznaju.
 
Kao solistu mi je bilo puno teže snimiti album, jer sam se bojao usporedbe u stilu: ”Što li će sad samo Aki napraviti bez Valjka”. Na svu sreću, publika je prihvatila taj album, a dobio sam poticaj i od glazbenika koji su bili oko mene i s kojima se godinama družim.
 
Kako stojite s kondicijom budući da proteklih nekoliko godina niste bili koncertno aktivni u istoj mjeri kao nekada? Poznato je da se prilično trošite na koncertima i da imate problema s kralježnicom.
 
Čini mi se da sam tu malo nepravedan prema samom sebi. Ne pazim se i ne mazim se. Čovjek sam od instinkta, od trenutka i stihije. Hvala Bogu, na bini me dosta kontroliraju moji prijatelji. Često puta mi znaju vikati: ”Nisi normalan, imamo i sutra i preksutra koncert”.
 
Ali, ja sam tog dana, na tom koncertu, spreman “poginuti”. I tek kada on završi, razmišljam o sljedećem. Nikada nisam znao glumiti, nažalost, nisam se znao ni štedjeti. Na svu sreću, imao sam uvijek podršku. A znalo je grlo i puknuti, bilo je i umora. Ali, publika je pjevala i kada sam ostajao bez glasa.
 
I danas moram priznati da nisam totalni profesionalac - ne treniram, ne održavam kondicijske treninge. Ipak, sad se više pazimo i čuvamo, a najvažnije je da nam ništa nije teško.
 
Izvor: slobodnadalmacija.hr