Davor Garić sve je samo ne običan tridesetogodišnjak. On glumi u serijama, vodi i uređuje emisije na Kanalu Ri, reporter je za In Magazin Nove TV, a njegove poslovne ambicije i dalje iz dana u dan rastu. Naoružani raznoraznim temama i humorom popodnevno riječko druženje sa Garićem preraslo je u pravu malu pustolovinu u kojoj nam je svestrani novinar otkrio mnogo zanimljivosti iz svog života. Klik, jedan dva... krećemo!

: Koja je budućnost televizije i misliš li da internet postaje medij br. 1 i da ćeš uskoro voditi emisije na Internetu?

Internet je u mom životu već odavno broj 1. Ne znam je li prigodno reći ali ja nemam doma televiziju već dvije godine; želim to vrijeme iskoristiti bez ikakvih napetosti. Sve živo provjeravam i pregledavam preko neta; od you toube-a preko portala, stvari vezanih za emisije. Čini mi se da internet tako poprima jedan veliki obujam gledatelja, odnosno oduzima gledatelje televiziji.

: Primjetila sam da se dosta koristiš Facebookom. Što najviše klikaš kad si online? Može li se postati ovisan o Facebooku?

Pa i ptičice na grani znaju da je ovisnost o Facebooku nova pošast! (smijeh) Definitivno sam jedan od ovisnika o Facebooku jer ga imam i na mobitelu i na laptopu stalno uključenog. Međutim, ne preferiram samo fejs, tu su i druge društvene mreže poput Skypa, Myspace-a, bezbrojne aplikacije za Iphone. Moram napomenuti da mi je fejs najzanimljiviji upravo radi informacija. Kadgod mi treba neka informacija, primjerice nečiji broj telefona, prvo se ulogiram na fejs i dođem na chat da vidim tko je online od kolega novinara, poznanika, prijatelja te na taj način dobijem povratnu informaciju iste sekunde. Ovisnost o Facebooku je jednako dobra ili loša kao ovisnost o vodi! Bar u mom slučaju...

: Kako održavaš liniju? Baviš li se nekim sportom?

U intenzivnim sam treninzima. Prije sam uvijek išao u teretanu; bio bi tamo dva sata ali kako se ja uvijek zapričam s nekim, manje vremena sam provodio vježbajući a više u priči. Sad sam se posljednjih nekoliko mjeseci zaista primio vježbanja i utega tako da sam dva puta dnevno u teretani sa svojim osobnim trenerom, koji je vrhunski ali možda je još bitnije od svega prehrana. Mnogi će se složiti sa time ali sa druge strane neće ništa poduzeti. Poprilično sam reducirao prehranu i ono što ja jedem je zaista odvratno; bez priloga, bez začina; međutim kada počnem primjećivati rezultate i oblikovanost tijela onda mi to nije nikakav problem i dovoljno sam motiviran za dalje. Čovjek se zaista može naviknuti i za žestoki ritam vježbanja i na isti režim prehrane.

: Očekuje li nas tvoj lik u izdanju Menshealtha kako se "šuška" na statusima Facebooka?

U biti ja snimam editorijal za Menshealth samo oni to još neznaju! (smijeh) Ali ono što mogu ovom prilikom sa sigurnošću obećati jednog dana ću sve svoje prijateljice, poznanice, fejsbuk prijateljice i čitateljice jednog časopisa počastiti jednim obnaženim fotografijama.

: Što misliš o vezama na poslu? Posao i ljubav, ide li to zajedno?

To može biti dvosjekli mač. Kada nekog gledaš doma, pa ga gledaš na poslu to može biti malo previše gledanja u jednom danu. (smijeh) Ali ako je netko u zaista sretnoj vezi i nemože se nikako zasititi svoje druge polovice onda je kombinacija posla i ljubavi nešto savršeno. Čini mi se da ja nisam jedan od tih, ja sam u ljubavnoj vezi sa svojim poslovima tako da... Imam nekoliko kolega na poslu koji su i u braku, te provode zajedno vrijeme i na radnom mjestu i kod kuće i izgledaju potpuno zadovoljni. Često se to zna iskombinirati u slučaju da svakih pet minuta ne nikne neka svađa.

: Koliko je sex bitan u vezi?

To je jedna sasvim, hmm... (smijeh)

: Budi iskren Gariću... (smijeh)

Da budem iskren..? Jako je bitan. Bitan je do te mjere da se može sve "srušit" ako je sex loš, a ako je dobar možeš puno drugih loših stvari potrpiti radi toga. Mislim da je kod svakoga u manjoj ili većoj mjeri ta teorija nit vodilja.

: Koja je najzanimljivija osoba koju si kroz posao upoznao?

Izdvojio bih nekoliko. Susreo sam se sa tim da što su "zvijezde" veće i popularnije one su normalnije osobe. Primjerice Đorđe Balašević, Lepa Brena, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, to je garda velikana s kojima najnormalnije možeš pričati o svemu. Tu je i Rade Šerbedžija s kojim imam jednu zanimljivu anegdotu. Dva dana sam imao "sačekušu" za njega. (smijeh) Nisam ga nikako mogao pronaći i sama produkcija ga je dobro skrivala jer su snimali neku novu seriju za američko tržište tu na našem području prije otprilike godinu dana. Kad sam ga napokon presreo mislio sam da će me čovjek "otkantat po kratkom postupku". Znači ja sam stajao sa jedne strane ulice gdje su imali set, a on je ručao sa druge u nekom improviziranom šatoru. On je morao preći ulicu, a nisu me mogli izbaciti sa nje jer je to javna površina. (smijeh) Očekivao sam da će mi reći "da da , hvala i doviđenja" iako bi mi i to bilo dovoljno. Iznenađenje je to da je on stao, odgovorio na svih mojih deset pitanja da sam i sam bio u nevjerici. To je neko moje iskustvo i osobe koje bi izdvojio; iako ima naravno i mlađih koji su kvalitetni uspješni ljudi. Nažalost još uvijek je više tih mlađih koji misle da su jako bitni, važni i da se s njima ne može samo tako.

T. Rogić