Terasa Uljanika se prve večeri osmog festivala Viva La Pola! pošteno napunila, a dva benda koji su mogli privući publiku i iz nje izvući oduševljenu reakciju bila su Goblini i Brkovi. Ovi prvi malo više.

Goblini koji dolaze iz Šapca, iz Srbije, djeluju skoro 20 godina i to se odmah vidi i čuje. Ne samo da su savršeno uigrani, nego imaju i beskrajno odanu publiku koja je u Pulu došla skoro iz svih dijelova Hrvatske. Jasno je i zašto ih toliko vole. Prvo, imaju jednu nevjerojatnu energiju, a drugo, njihove poruke su krajnje razumljive i nepretenciozne. Gomili se lako poistovjetiti s njihovom tribalnom himnom "Ima nas" u kojoj kažu "Kada misliš da si sam, mi smo ovdje, ima nas gomila".

Brkovi isto imaju viška energije i jasne stihove, ali njihova je priča nešto drukčija jer uspješno koketiraju s turbo folkom i pokazuju da i zakleti punkeri i ostali alternativci znaju iz sveg glasa zapjevati "Neka mi ne svane". Jesu li to tek nečija rijetka "grešna zadovoljstva" ili zapravo Brkovi tek vješto pokazuju koliko je tanka granica između uživanja u oprečnim i nepomirljivim stilovima, odgovor prepuštamo sociolozima.
A možda jednostavno pjesme kao što su "Švaler", "Neću da idem u disko skup" ili "Srećo laku noć, dobro jutro tugo" koju je dio fanova s njima otpjevao na bini služe tek za jednu poštenu zabavu u kojoj će se pustiti "mozak na pašu". Inače, nastup su prigodno počeli puštajući iz zvučnika "Ciao amici" od Elija Piska.

Od ostalih bendova moramo priznati da su nas se najviše dojmili Invert i Stribog. Invert iz Crikvenice praše jednostavni, nabrijani suvremeni rock. Zagrebački Stribog, pak, zvuče puno, puno bolje nego na studijskim snimcima. Njihov bajkoviti i mračni metal inspiriran mitologijom i začinjen zvukom frule uživo dolazi na svoje zbog upečatljive, pomalo jezive atmosfere koju stvaraju.

To je ono što, na primjer, nije uspjelo riječkim Super Sexy Flesh Eating koji unatoč izvrsnoj šminci ne uspijevaju pomaknuti publiku. Ima tu puno dernjave, ali osim po scenskom nastupu, ne znamo po čemu bi ih drugom pamtili.

Dok je dan prelazio u noć, još su dva pulska benda nastupila i to Mighty Zazuum i Oliver Kovach. Različiti da ne mogu biti različitiji, jedni mračni i depresivni, a drugi veseli i pomalo cinični, ali ih opet povezuje što su na početku, kao i Metanoia, no uporno sviraju i traže svoje mjesto pod suncem. U prvom dijelu nastupili su i Shoot Me Wendy iz Zagreba.

Za kraj su ostali porečki Cirkus, zadnji bend večeri za koji smo očekivali da će nastupiti pred šačicom najupornijih koji ne žele ići doma nakon Goblina i Brkova. No, porečki reggae izgleda da se jako sviđa ljudima koji traže dodatnu dozu plesa i duhovitih stihova kao što je "Oni leže doma za 15 soma", što ide u džep saborskim zastupnicima.

Pohvale i organizatorima budući da su svi sastavi nastupili točno na vrijeme.  

Report preuzet sa Glas Istre (Mladen Radić)

foto: R. Peršić